Mjesec: lipanj 2005.

Pisala sam u prošlom postu o tome kako su djeca bila oduševljena “igrom čitanja i odgovaranja”, a Laprdava je omah zatražila uratke mladih kreatorica. Tko zna što će biti ta djeca u životu. Gledajući moju Fjokicu, apsolutno je nejasno i nedefinirano njeno naginjanje nekoj posebnoj grani bilo kakvog zanimanja. Za pretpostaviti je da nismo svi… Nastavi čitati Od šivanja za Barbie do modne kreatorice Putovanje jedne sam

Bili su božićni blagdani, prošla je cijela godina od onog putovanja brodom. Kokolo je otišao u Zadar, a ja sam ostala u Zagrebu, jer sad više nije bilo razloga putovati u Sinj kad je moja mama bila tu. Tih dana sam se iz doma, koji je bio pust, preselila kod mame. Baš u to vrijeme… Nastavi čitati Neočekivana trudnoća Između ljubavi, karijere i moralnih dil

Mala sredina može biti pogubna ako ste žena koja je nekoć davno rodila vambračnu djecu, tj. mene i moju sestru i sad se još i rastavljala od divnog muža (koji ju je velikodušno prihvatio, takvu kakva je) koji je igrom slučaja, a nikako svojom vlastitom voljom postao alkoholičar. Nosila je cijeli život pečat koji joj… Nastavi čitati Majčina borba i ljubavne avanture mladosti

Period mog lumpanja je trajao iznimno rijetko, ali tek dovoljno da sam znala pogledati Kokola u oči i imati tešku grižnju savjesti. Nisu to bili neki teški preljubi, tek neki ukradeni poljubac, ali probajte bilo tko od vas zamisliti da vam voljena osoba ljubi nekoga u nekom zabačenom kutu discocluba. Sama sam sebi rekla: okani… Nastavi čitati Ljubav, strast i izdaja Povratak u studentske dane

Bilo je rano jutro, negdje oko pet ili šest sati kad smo krenuli vlakom za Rijeku. Bilo je hladno u kupeu iako je bio pun. Kako su to mahom bili studenti bilo je normalno da smo svi izvukli svoje stolice do maksimuma i to tako da su se po sredini spojilo svih šest i cijeli… Nastavi čitati Putovanje vlakom i brodom Ljubavna priča kroz Rijeku i Zadar

Kako nemam o čemu pisati, uvijek dobro dođe onaj as iz rukava: Priča o Kokolu i Demjan. Šiparica, kakva sam i bila sa sedamnaest godina, upravo se vrativši sa maturalca, puna života i sa nespresušnom željom za lumpanjima po ondašnjim disco clubovima, ali velikim mahom u jednom od njih, tu smo se večer nas tri… Nastavi čitati Ljubavna priča iz disko kluba Pušenje, plave oči i nevjeroja

Ima jedna stvar koju prezirem, a to je okretanje glave ili bolje rečeno “pravljenje” da ne vidiš poznanika na cesti. Odmah kao posljedicu ima izbjegavanje pozdrava. Bez obzira radi li se o osobi koju sam poznavala ili se s njom družila nekad prije ili je poznam u skorije vrijeme, ne podnosim okretanje glave. Nekako mogu… Nastavi čitati Pozdravi ili okreni glavu Etiketa susreta na ulici

Čitam ja komentare kod Trill. Majke ti mile, nema žene više ni za lijek. Pa se sad ja mislim, tko čita sve te ženske časopise. Dobro, ajde recimo da samosvjesne žene i ne čitaju Glorije, Mile, Tene i ostale ženske besmislice, recite vi meni, ako još usput i ne provirite na tv i to nekakvu… Nastavi čitati Tajne modnog utjecaja Kako žene znaju što je IN

Sad kad sam u komentarima otkrila toliko mješanaca, a posebno su mi bili dragi ovi na području Zagreba, jedva čakam napisati ovaj post u kojem će biti opisana jedna od zgoda iz prethodnog posta. Dakle, Zagreb je kako svi znamo jedno multikulturalno mjesto (multikulturale maj es). Sjecište kultura i vjeroispovjesti cijele Hrvatske kao i onih… Nastavi čitati Zagreb Multikulturalni grad ili divljina bez poštovanja

Odakle si ti?, E to mi je najdraže pitanje. Misliš, odakle sam došla, gdje sam se rodila, gdje živim, odakle su mi preci. Kad kažem da sam iz Sinja, gotova sam, odmah sam stvaljena u kalup kojim caruje natpis- vlajna. Biti vlajna je teško u današnje vrijeme, jer nosi predrasude, a to odmah znači: manjak… Nastavi čitati Izazovi identiteta Putovanje od Sinja do Zagreba