Odakle si ti?, E to mi je najdraže pitanje. Misliš, odakle sam došla, gdje sam se rodila, gdje živim, odakle su mi preci.
Kad kažem da sam iz Sinja, gotova sam, odmah sam stvaljena u kalup kojim caruje natpis- vlajna. Biti vlajna je teško u današnje vrijeme, jer nosi predrasude, a to odmah znači: manjak pameti, neobrazovanje, a da ne spominjem mentalitet koji krasi jednog pripadnika podinarskog spleta iliti onoga iza brda, ovisi s koje strane gledaš. Ne znaš što je gore, kad ti “spličanin” kaže da ne podnosi vlaje ili kad ti “zagrepčanin”, koji uglavnom niti ne zna gdje je Sinj kaže da si seljanka. Eto, doživjela sam i jedno i drugo. Teško mi je bilo što je to rečeno onda kad sam bila najosjetljivija – u pubertetu. Silno sam htjela sa sebe skinuti taj težak teret vlajinstva (iju, koja riječ).
U Zagreb sam došla u srednju školu u “Primjenjenu”. Mogla sam birati, Split ili Zagreb, a tu sam došla jer se ova solucija činila boljom, jer u protivnom bi pola školovanja u Splitu provela u autobusu, na relaciji Split – Sinj. Na kraju se ni ova varijanta nije učinila boljom, ali o tome nekom drugom zgodom.
Silno sam se htjela uklopiti tako da sam se brzo “prešaltala” sa oporog sinjskog na, pazi, hrvatski književni. Doduše nije mi bilo teško jer, sad nastaje gužva, moji su uvijek pričali književno iako su živjeli u Sinju.
Nema sada smisla da vas tlačim time da sam se dosta dobro uklopila, iako me prvih par godina Zagreb doslovno pojeo, ali i o tome drugom zgodom.
Ono o čemu sam htjela zapravo pisati je odgovor na pitanje: od kud ja dolazim.
Dakle, dolazim iz Sinja u Zagreb i tu ostajem do daljnjeg. Rodila sam se u Sinju kao jedina generacija u mojoj obitelji rođenih u Sinju, a ako mogu dobro percipirati, biti će to i posljednja. Dakle, jesam li ja Sinjanka? Jesam, ja sam se tamo rodila i nema zbora o tome, ali taj Sinj nikada nije bio, niti će biti moj rodni grad. Možete me sada i na pasja kola, ali ja taj grad ne osjećam i gotovo. Nikad nisam volila taj mentalitet, a na kraju bolje bi mi bilo i da jesam jer, pričati ću vam i o tome, ali jednom drugom zgodom.
I još samo preostaje pitanje mojih preka. Da bi bilo lakše, samo ću vam napisati narodnosti mojih prabaka i pradjedova, pa vi meni recite, kako da se jednostavno izjasnim po tom pitanju gdje spadam: s mamine strane: slovenac+hercegovačka plemkinja, hrvat+hrvatica, s tatine strane: čeh+čehinja, njemačka plemkinja+bosanac.
Ove plemkinje sam namjerno navela zato što me jako muče razlozi (ono, ne spavam već godinama razbijajući glavu) zbog kojih su takve žene pristale ili bile se spremne u ono doba udavati za nekoga no name. Jel to bila prodaja ili ljubav, neznam, ali o tome nekom drugom zgodom.