Mjesec: studeni 2004.

Toliko sam posla imala ovih dana da nisam stigla ni redak napisati, a danas sam opet čula nešto prestrašno pa sam po dojmom. Jedna 23-godišnja cura koju sam i životu vidjela dva puta sinoć se ubila. Uopće nije bitno voliš li te ljude il’ ih tek poznaš ili ne znaš, shrva te činjenica da je… Nastavi čitati Mladost u nepovratu Tragični kraj i uloga roditeljstva

Sjećate li se ljudi iz svog djetinjstva? Sjećete li se tko je u prvom razedu osnovne škole sjedio ispred vas? Ako se kojim slučajem sjećate, da li znate gdje su ti ljudi sada? Jesu li među živima, jesu li u Hrvatskoj, jesu li sretni, tužni? Da li biste ih prepoznali na cesti da ih sretnete?… Nastavi čitati Sjećanja na prijatelje iz djetinjstva Putovanja, osjećaji i

Ja bi svoga muža posjela na zahod. Ne bi mu dala da stoji, nikako! I kažem mu ja: sjedi! On sjedne, ja se maknem, on se digne. Nekad i vičem: sjediš li? On viče: sjedim. Onda sam zadovoljna. Nakratko. Jer već sutra vidim sve popišano. Upomoć!!!!!!! Kaže on meni da on cilja. Ma kojeg crnog… Nastavi čitati Bitka za zahod Zašto muškarci trebaju sjediti prilikom mokre

Prvo u jutro: zadnji ispit – položen. Gotovo. Kako dobar dan. Mislim, ne kao dobar dan, nego zaista dobar dan. Vani puše, lišće u ovoj priči pleše svoj najhladniji ples, a meni toplo. Oko srca toplo, kosa leti i držim svoj zaleđeni sretni smješak dok prelazim onih dvjesto metara do auta. Vikala bih na sav… Nastavi čitati Deset sretnih trenutaka u jednom danu

Na televiziji sam nekidan vidila bakicu koja nakon pedeset godina braka rekla: “Brak ja kao ruža. Ruža je kraljica cvijeća, a na ruži više je trnja negoli cvijeta.” To je to, nema se više šta za dodat.

Zasio moj muž za kompjuter i neda blizu, sidi li sidi. Možeš ga kumit, molit, al kad se usidne, moš’ se slikat. Dica u krevetu, muža u krevet dozvat ne mogu, mislim se šta ću. Sve san knjige po kući pročitala, televizija mi se ne gleda, a onda virnem za svaki slučaj tamo di su… Nastavi čitati Svijet iz perspektive kućanice Smijeh, suze i ljubavna dinam