Ja bi svoga muža posjela na zahod. Ne bi mu dala da stoji, nikako! I kažem mu ja: sjedi! On sjedne, ja se maknem, on se digne. Nekad i vičem: sjediš li? On viče: sjedim. Onda sam zadovoljna. Nakratko. Jer već sutra vidim sve popišano. Upomoć!!!!!!!
Kaže on meni da on cilja. Ma kojeg crnog vraga ciljaš kad je sve pošpricano. Objasnim mu lijepo da nemam vremena svaki dan čistiti školjku, a i ne želim. Kako bi bilo da ja pišam s nogu? Jel bi on to možda očistio. Malo morgen.
A onda mi se opet djeca motaju oko školjke i moram očistiti da oni to ne diraju. Ma jel samo meni tako?
Ma sve ću ti napravit, kuhat ću ti dnevno dva ručka, ispeglat ću svu tvoju robu i napraviti sve što god oćeš, ali sjedi. SJEDI!!!!!!!!
Ne znam radi li se o mom mužu kao pojedincu ili je stvar globalna, ali imam osjećaj da se tu radi o muškosti. Zar bi moglo biti ponižavajuće sjediti danas, kad su muškarci od davnina stajali. Da, stajali su u šumi kraj drveta,ali mi danas nemamo prostoriju u kojoj je drvo (bar ne ono za pišanje), niti naši muškarci moraju trčati van iz kuće kad im se prohtjedne pišat, nego i dalje okruženi toplinom svog doma mogu s noge na nogu do prostorije, koju eto volimo nazivati zahod (sama riječ ti govoti da je to za hod, a ne za trk), i u miru i sjedeći obaviti ono zbog čega su došli. Vidiš koji luksuz, danas moj čovječe možeš pišati i sjediti, ali ne. ON se još uvijek ponaša kao da je upravo iz zemljanice ispuzao.
Ispada da ga samo kudim, ali nije baš tako (bio je on još i gori dok ga u red nisam dovela).
Ajde ljubavi moja, još samo to i onda te više nikada, nikada neću ništa, ništa tražit. Onda ću samo davat.
Ljudi moji, moram ja to ovako javno, jer tajno evo pokušavam već godinama pa ništa.
Vi divne i dobre blogožene, smilujte se meni i priključite se u dobrotvornu akciju “neka sjede”, a vi svjesni sjedeći muškarci pružite ruku potpore vašim novim članovima i ohrabrite ih.
Bila bih spremna u te svrhe organizirati marš (u p.m.).
Ali to nije sve;
ima jedna iznimka: U našem stanu ćeš dobiti pisoar pa stoj dok ti noge ne otpadnu, tako mi svega, ugradit ću ga samo za tebe, a i naše muško dijete će se moći koristiti njime kad odraste. Da, ljubavi imat ćemo pisoar, ali pošto ga još nemamo, ti sjedi………….dobro?!