Prvo u jutro: zadnji ispit – položen. Gotovo. Kako dobar dan. Mislim, ne kao dobar dan, nego zaista dobar dan. Vani puše, lišće u ovoj priči pleše svoj najhladniji ples, a meni toplo. Oko srca toplo, kosa leti i držim svoj zaleđeni sretni smješak dok prelazim onih dvjesto metara do auta. Vikala bih na sav glas, ali već čudno izgledam onim ljudima koji svoja tijela drže u grču, braneći se od hladnoće, a ja hopsam raskopčana kao da je proljeće. Hvala Bogu skinuh i ovaj teret s leđa.
Drugo: rješih svoj višemjesečni problem, sad opet imam sredstvo za rad.
Treće: sklopih vrijedan posao.
Četvrto: jako me razveselio jedan striček koji prosi već godinama u Jukićevoj, kad sam mu dala sav sitniš koji sam imala i zauzvrat dobila srebrni osmjeh. Jeste li vidjeli tog stričeka? On je najsretniji čovjek koji prosi.
Peto: ručala sam u restoranu sa svojim mužem (bez djece).
Šesto: našla sam se u pravi trenutak na mjestu od kud sam mogla pomoći jednoj osobi (i ona je sretnija nego pametnija).
Sedmo: dobila sam od muža ono što su neki od vas saznali prije mene, ali nema veze, ipak faktor iznenađenja nije izostao.
Osmo: ofarbala sam kosu (drago mi je što sam za to pronašla trenutak).
Deveto: obradovao me Princezin mail, čak, ugodno iznenadio, lijepo, lijepo.
Deseto: sretna sam i idem spavati, jer me sutra čeka uzbudljiv dan.
Laku noć!