Organski uzgoj
Ako je ikad itko od vas imao voce iz svog vrta, davno, kad je svijest o zdravoj prehrani bila zadnja stvar ne koju bi covjek pomislio, onda je ta osoba bogata za okus kojega su lišena naša djeca.
Dovoljno je bilo izaci iz kuce i preci onih par metara koje bi i dan danas prešla zatvorenih ociju da bi se docepala slasnih malina, ribizla ili jagoda.
Nisam razmišljala tada da sam rijetka sretnica, jer sam bila dovoljno mala da je sve to bogatstvo u mojim ocima bilo nešto što se podrazumjeva samo po sebi.
Moj dida je bio glavni i odgovorni za cijeli vrt. Sjecam se kako bi zore i zore provodio okopavajuci, zalijevajuci i njegujuci to voce. Povrce nije volio jesti tako da za razliku od svih koji se bave poljoprivredom, u našem vrtu se povecalom nije mogao pronaci list salate, ali zato je bilo: krušaka, jabuka, šljiva, oraha, kivija, višanja, trešanja, marelica, jagoda, ribizla, malina i smokava. Što da vam kažem. Danas bi dala lijevi bubreg za još jednom osjetiti miris stabla crvenog delišesa kad krene zoriti. Ljudi moj, cijela ulica je mirisala.
U roku od dvije, tri godine sve je posjeceno, što od starosti vocaka, što od starosti moga dide, nestao je i zadnji tracak mojeg mirisnog djtinjstva.
E, da sam tada znala što sad znam, nastojala bih sacuvati kako znam i umijem sjeme tih biljaka.
Kako li je samo tada bilo lako. Sjecam se kad bi s didom išla u rasadnik po neko novo drvo. sjecam se priklamanih etiketica koje su visile sa tih tanjušnih grancica sa korjenjem.
Zsšto zapravo ovo pricam.
Danas i kad bi htjela ponovno uživati u svojem vocu morala bi kupiti nova stabla, a njih bi našla u rasadnicima, kojih, za razliku od nekada, kad je postojao samo jedan, ima na skoro svakom koraku. Medutim, ono što je proporcionalno obrnuto kvantiteti ponude je kvaliteta. Tko mi danas može garantirati da uz drvo smokve necu dobiti i dio gena kameleona da bi se smokve lakše skrile od priprodnih neprijatelja: osa.
Žalosti me i cinjenica da moja djeca danas ne znaju što to znaci popeti se na trešnju i s nje jesi neoprane plodove.
Naša djeca su zakinuta za puno toga pravoga s cim smo mi bili u svakodnevnom doticaju, a da prave vrijednosti nismo bili svijesni. Danas, kad su se neki od nas osvijestili, rado bi da možemo okrenuti kotac malo u nazad, ali još uvijek nas je premalo.
Ocito, svijest o ocuvanju izvornog je nešto o cemu cemo još i sami morati uciti. Od pocetka.
Dakle, od slova A.
Prije svega, rado bi da sami sebi odgovorimo na pitanje tko nam je najvažniji u našim životima.
Mene ovo pitanje možete pitati usred najbunovnije noci kao i usred bijelog dana jer ce odgovor uvijek biti isti: moja djeca.
Za moju djecu sve najbolje, zar ne?
Koliko je roditelja izreklo ovakvu ili slicnu recenicu nakon koje je ušao u ducan i kupio svom najdražem gumene bombone. Puno i previše.
To ne znaci da ta osoba ne voli svoje dijete, to samo znaci da ta osoba treba edukaciju.
Možemo biti sretni što ipak postoje pojedinci koji su uspjeli progurati nešto svijesti o ekologiji kroz osmogodišnje školovanje, tako da ipak ima nade, ali do tada, dok stasaju te nove generacije, ima mjesta za razmahati se ovim generacijama onesvještenih koji trenutacno kroje zakon.
Za pocetak, savjetujem vam da pocnete od malih stvari.
Kad jedan cijeli grad velicine Zagreba svaki dan iz svakog stana iznese vrecicu sa smecem, to smece mora negdje otici, ono ne nestaje, vec ga se brižno saskuplja na jednu hrpu.
zamislilite samo da umjesto da to smece izbacite iz stana, gurnete ga na hrpu koju ste poceli formirati u kutu jedne sobe. Koliko ce mu biti potrebno da se razgradi?
Koliko ce tog smeca docekati vaše unuke?
O tome možete odluciti vi.
Odvajajte sve što možete: konzerve, papir, plastiku, baterije, organski otpad…vjerujte mi, nema ništa bolje od toga da znate da ste dobro napravili. Nije uvijek lako, je treba doci do reciklažnih dvorišta, treba onaci kontejnere za te svrhe, ali kad znate da taj trud dajete kao zalog za zdravlje svoje djece, onda vam ne bi tebalo biti teško.
KRAJ PRVE LEKCIJE O EKOLOGIJI
1 LEKCIJA O MODI
Za pocetak, par rijeci o oblicima naših tijela.
Ima nas svakakvih. Svih vocnih oblika.
Jabucastih, kruškastih, jagodastih i bananastih, a trenutacno, sa kojom kilicom više.
Ono što nam je svima zajednicko: nismo po standardu.
Konfekcijski standard je skupina mjera dobivena antropološkim analizama i fizickim mjerenjem velikog broja ljudi na odredenim podrucjima. Tako dobivena tablica je prosjecni prikaz omjera ljudskog tijela.
U najnovije vrijeme, sigurna sma da se slika Hrvata jako promjenila od standarda, što je nekad bio vodeci u zemljama bivše Jugoslavije. Sigurna sam da je svaki od vas cuo ono slavno: po JUSU.
Danas se izraduje nova studija standarda, podijeljena po regijama.
statistike su poražavajuce kad je rijec o pretjeranoj gojaznosti. Skoro smo dosegli polovicu od stopostotne pretilosti u Hrvata. Poražavajuce, ali ne obeshrabrujuce.
Mi smo se primili posla i radimo na statistici punom parom.
Ono s cim ce se suociti svaki punašniji gradanin lijepe naše kad je rijec o odjeci je nedostatak “moderne” odjece.
Modeli na koje cete naici u potrazi za novim komadom odjece ce vas ostavljati uredno bez daha, jer ce biti premali ili prestari.
To ostavlja jako malo mogucnosti za oblacenje, ali na žalost vodi u jednu drugu krajnost, a to je posezanje za bilo kakvim odjevnim predmetom kako bi se pokrilo sve što se pokriti da.
Svi ste, pretpostavljam upoznati sa T-shirt om. Nema mi užasnije stvari nego vidjeti tetu od koih stotinjak kilograma ogrntu XXXXXXL majicom. Žao mi je što ta ista teta nema svijest o tome da je to što je obukla, najgora moguca varijanta, jer ne da ne pokriva nedostatke, vec ih još i povecava.
U ovom slucaju savjetujem izbjegavanje preširokih odjevnih predmeta.
Bez obzira koliko kilograma imali viška ne možete ih sakriti, tek samo malo ublažiti odjecom koju nosite i zato kad birate odjevni predmet obratite pažnju na udobnost.
Odjeca koju nosite mora biti ugodna da vam omoguci sve pokrete koje koristite u svakodnevnom životu.
Nemojte kupovati preveliko jer je dovoljno obuci nešto što ce za svega 2 do 4 cm viška pratiti vaše tijelo da bi dobro izgledali.
Danas se jako nose traperice sa niskim strukom a i hlace koje visinom dosežu nešto malo ispod koljena.
Za sve koji namjeravaju kupiti jedan takav odjevni predmet za ovo proljece, savjetujem da ne kupuju jer ce to još više naglasiti svaki kilogram, ako ne i dodati koji.
Dok ne dostignete svoju pravu težinu izbjegavajte bilo koji odjevni predmet koji ce vas opticki skratiti, osim ako baš to ne želite.
Uostalom, zašto bi morali izgledati svi kao klonovi na ulici.
Sasvim su u redu i dugacke hlace.
Iskreno, koliko god imam mogucnosti sašiti sebi bilo što što mi padne na pamet, nemam želju obuci bilo što dok ne dodem na težinu ukojoj cu se osjecati dobro.
Nikako se ne mogu pomiri s tme da ne mogu obuci te 3/4 traperice sa niskim strukom i zato necu odustati dok se ne uvucem u jedne takve. Tako mi svega.
Ak ste tu, onda samnom dijelite i moje mišljenje.
Recept
Proljece sa sobom nosit šarenilo boja i okusa koje možemo polako uvrštavati na svoj svakodnevni meni. Ja sam se zaželjela jedne prave bogate mesne salate.
Za ovo jelo je potrebno:
rajcica
zelena salata
paprika
vlasac
sol
senf
pileci file
peršin
žlicica ulja
radic
rikola
matovilac
U veliku zdjelu narezati sve povrce, zaciniti
Na tavi popržiti piletinu rezane na uske rezance, zaciniti je solju i senfom i kad je gotovo, ovlaš pobacati po salati
Dobar tek!