Slušajući danas radio i to “onu našu” dragu radio stanicu umirala sam od smijeha, ali ne ujutro nego popodne. Ovo kažem zato jer onaj koji zna koja je to radio stanica onda zna zašto bi se netko ujutro mogao smijati.
No, ovog puta su mene nasmijale vijesti.
Reče jedan, pr mr scr dr, čovjek od zanata kad je u pitanju nafta i naftni derivati: kad poskupi nafta onda krajnji korisnici nisu zadovoljni (ma da, čudom se čudim), a onda nadometne još umniju: Kada poskupi nafta onda poskupi proces prerade, zatim poskupi i prijevoz, pa i naftni derivati.
Ljudi moju, mislim se ja: vidi učenog čovjeka.
Nije se svatko rodio da zna u deset minuta otkreljati ono što svi znaju. Pa da su i Peru Perića zaustavili na cesti, taj bi im isto rekao.
To sam slušala prije nego sam stigla do sestre, a onda me pokosi jedan svjetski promašaj.
Stignem do nje bolesne i otrknem u auto po neke koverte da bi se vratila, a sestra zaključila da je bacila u smeće kovertu sa 4 tisuće kuna.
Može li mi netko reći tko danas baca 4 tisuće kuna u smeće?
Ja ne, meni se to ne bi moglo dogoditi sada u ovom času sve i da to želim, ali ona fino pokupila brdo koverti i tres u kantu i to onu kraj mamine kuće.
Da ne bi svi odmah poletili na tu kantu, moram vam reći da je već moj brat bio u njoj i nije ništa našao.
Tuga i jad se sručila na cijelu obitelj.
Ništa, odlazimo majka i ja, same, u žalobnoj povorci doma. S još većom tugom sjednemo u auto i prođemo par kilometara, dok ja cijelo vrijeme kategorički tvrdim da ih ona nije bacila u smeće. Kad evo ti nje, zove ona sva razdragana da ih je pronašla.
Najgore je prošao brat, morao je na cesti, onako zgodan i namirisan Del mar parfemom, dok je padala kiša i prolazili auti koji su ga zalijevali lovicom tik do njega, zabiti ruke, glavu u kantu. Čak i kad smo ga nazvale poradi istog, mislio je da je neka naša šala u pitanju.
Na kraju više nije vjerovao mami da je ručak za njega stavila u pećnicu, pa ju je pitao je li sigurna da nije u kanti od smeća.