Odrasli u dječjem svijetu Žudnja za slobodom i ludošću

Gledam svoje dijete kako trči s jedne sprave na drugu; tobogan, klackalica, ljuljačka, a onda krene na neko stablo, pa se vere, pa visi i onda kao da ga je napao roj pčela krene trčati na sasvim suprotnu stranu parkića.
Ja lijeno sjedim na onoj drvenoj klupi i namještam se svako malo u drugi položaj jer kako god sjednem tako me žuljaju kosti (mislim, ko bi reć’).
I naravno, razmišljam.
Zapravo zavidim toj djeci koja rade sa sobom što god požele, bez ikakvih predrasuda.
Smišljam scenu u glavi u kojoj ja stojim na Trgu i recimo čekam tramvaj. Uto mi dođe želja za napraviti zvijezdu. Malo zavrtim rukama da ih zagrijem, popucam u vratu sve što se da popucati onim pokretima glave lijevo i desno i hop: zvijezda.
Zadovoljno se promeškoljim i nastavim čekati tramvaj.
Scena druga, radnja dućan. Čekam na blagajni u redu i toliko mi je dosadno tako da počnem skakati, prvo malo na mjestu, onda se uspnem na kolica ili prebacim preko njih po dužini tako da mi noge vire i onda se napinjem svim silama biti vodoravna.
Bezbroj je situacija u kojima zaista poželim biti dijete. Tako sam žalosna što sam odrasla i što sam poprimila oblik kalupa.
I tako ja u mislima, dođe moj brat i sjedne se pored mene. I naravno, ja ga odmah napadnem svojim teorijama vezanim uz prisiljeni hendikep i on se potpuno složi samnom. Bilo mi je drago da nisam jedina, kako sam mislila. Skoro pa smo se primili za ruke i krenuli plesati “kazačok” od sreće.
Sve one mame u parkiću bi nas naravno proglasile totalnim luđacima.
I eto uvijek se priča o slobodi svede da si lud.
Ma jel’ bi vi sami, kad bi vidjeli neku žensku koja se bjesomučno baca po nekom drvetu proglasili ludom. Ma bi, znam to sigurno. I još bi je sažalno pogledali, a vaše misli bi direkt hrlile Vrapću. A to uopće ne mora biti to, nego je možda ženska napokon skinula okove i postala slobodna.
Jeste li ikada na takav način razmišljali o luđacima.
Možda su oni ipak normalni, a mi ludi kad se kočimo gdje god možemo.
Idem sada odskakati jednu rundu po kući, tako kad krenem van ne moram po cesti trpiti sažalne poglede hehe.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)