Znate onu gestu kad muškarci voze i suputnici drže ruku na koljenu (butini ili malopoviše). Već odavno sam otkrila tu pozu kad ja vozim muškarca, u ovom slučaju svog muža. Čim krenem automatski mi ruka krene prema njegovoj nozi. Ne mogu si pomoći. Malo promjenim koju brzinu, ali se ruka uvijek vraća. Ne znam zašto to radim, mislim, znam zašto, ali mi je nevjerovatan taj poriv. Svaki put kad krenem tako, dobijem želju za vratiti se nazad ili pak produžiti negdje dalje od prvobitnog odredišta. Nekad sam bila sigurna da je to samo muško obilježje. I da sad ne ulazim u silne teze i izljeve svojih filozofskih nastojanja da razjasnim ovu stvar, silno me zanima, jel to samo ja kao ženski izrod imam taj poriv ili vi žene koje čitate to radite svojim suvozačima.