U dobru i u zlu
Kad volim, volim do bola, kad sam ljuta, ljuta sam do bola, zapravo, sve što radim ide do bola. Boli me k…. za sve, drugim riječima.hihihi
Neću sada litanije pisati kako i zašto sam ljuta, ali sam razmišljajući došla do zaključka. Postoji samo jedna stvar u odnosu između muškarca i žene koja može svaku situaciju , bila ona dobra ili loša, svesti na minimum rizika i sa najmanje posljedica dovesti život u normalu. Suvišno je i napisati o čemu je riječ, ali ispravite me ako griješim.
Kad sreći nema kraja, dan završava, kako bi drugo nego okrunjen.
Kad je čovjek ljut, najbolje je izbaciti negativne emocije, isprazniti se, a kako bi drugačije nego na isti način nego i kad je sretan.
Kad ne znaš što bi sa sobom, a na raspolaganju ti je osoba suprotnog spola, opet isto.
Kad si na godišnjem odmoru, onda opet iskorištavaš što više vremena za – isto.
Kad uspiješ kome uvaliti djecu, odmah se prihvatiš posla.
Kad ste daleko, silno patiš, a kad se ponovo nađete treba se izlječiti od apstinencije.
I tako dalje, da ne nabrajam.
Ono što sam htjela napisati je zapravo šok od spoznaje da sam, valjda, toliko plitka da kad mi se zamaše pred očima zaboravim i da sam ljuta i da sam bijesna i da sam frustrirana i da sam bilo šta na ovom svijetu. Podlegnem u svakom smislu te riječi i brige nestaju. Čak se i zapitam u tim trenucima: a zašto se ja zapravo ljutim?
Naravno da postoji i dan poslije, a danas je taj dan. Naviru svi oni razlozi zbog kojih sam bila ljuta, ali sad je gotovo, jer oni mi se čine toliko beznačajni da se sve pitam: treba li meni toliko samostvorenih opterećenja u životu? Zar mi nije dosta stvarnih razloga, nego moram i smisliti još poneki svoj scenarij u glavi?
Kad se o tome radi pravi sam dramaturg. Tako razvijem priču da se i sama prepadnem i na trenutke sam uvjerena da je baš to što sam zamislila upravo moja zbilja. Mrzim “do bola” kad zabrijem svoj film.
Predugo je trajala apstinencija ovaj put, punih sedam dana, hihihi. Dato mi je taman toliko vremena da se moja bujna mašta razmaše. Otkrila sam si lijek protiv glupih, zamornih, negativnih misli, već davno, ali nekako mi izmakne u dnevnoj bujici neobavljenih stvari, ali kad me muž podsjeti onda se upitam zar to nije moglo biti i prije da me prođe ova huja. Izgubila sam dva dana u bješnjenju. Puna dva dana sam bila bijesna, dva dana koja su toliko bogatstvo u ovom vremenu bez vremena.
Preporučavam: što više prazniti negativne emocije fizičkom aktivnošču, a ako ste toliko sposobne i isključiti mozak, uspjeh zagarantiran. 🙂
P.S. Za muški rod sam sigurna da znaju isključiti mozak, ali sam isto tako i uvjerena da im je teže uključiti ga hihihi