ulazim unutra, on laganim trzajem glave pokaže u smjeru stola i ja se poslušno i bez riječi penjem gore. Lagano raširim noge. Već ranije sam se skinula. On prilazi bliže i sjedne se ravno glavom ispred mog međunožja. Sve što uspjeva reći je: samo lagano. Ja sam poslušna i nastojim biti lagano. Tad mi počne pumpati krv u lice. Gorim. Gledam u plafon. Osjetim kako mi lagano u mene gura ono hladno metalno nešto. Jeza me podilazi, ali on je nježan. Na tren se odmakne. Zatim se ponovo vrača. Ne smjem ga gledati, jer znam što slijedi. Negdje duboko u meni osjetim ono strug, strug. Svaki put omlohavim od tog neugodnog brisanja mog grlića. Sad kaže: evo još samo čas. Slijedi pregledavanje ultrazvukom, a zatim ručno. Mekano mi pipka, iznutra, jedan pa drugi jajnik. Sve nešto klima glavom, pa opet opipava lijevi jajnik, vrti glavom. Aha, mislim ja, gotovo je. On, kao da me čuo kaže; ništa strašno, sad ćemo mi to riješit. Pošalje me u kabinu da se obučem i nek se vratim. Na stolu me dočeka snop recepata. On opet polako,ali me ovaj put to strašno nervira, ko debilu mi opisuje kako ću šta koristiti. Tako, sad znam da sve divno zapravo i nije divno. Onako divan ginekolog mora imati neku manu, a njegova je očito ta da misli da su svi debili i da treba izgovarati riječi po jedna na minutu.
Blago meni, mislim se ja. Kako doći mužu pred oči sa toliko terapijom. Apstinencija ne dolazi u obzir. Ma, smislit ćemo mi već nešto.
Jesam li vas na početku prevarila, hihihi, drago mi je ako jesam.