Lijevo je pravo
Ako ste kroz naslov uspjeli dobiti sliku o meni kao o osobi koja je radikalnim mjerama odlucila promjeniti svoj život bacivši se tako u politicke sfere, prevarili ste se, jer toga sam se odrekla još za vrijeme žucne rasprave, negdje prije pet-šest godina, dok sam sa grcevitim stavom o istinitosti svojih teza o politickim previranjima u našoj državi, dosegla nivo sa kojeg sam mogla samo završiti na zahodu pa sam se zaustavila zapitavši se, zar je to vrijedno moje probave. E pa nije, ali to ne znaci da se necu veseliti kad ova država na celu bude imala prave vode. Vidi mene kud sam zašla.
Dakle, ono što sam htjela reci je da je istina da sam lijevo orijentirana, ali ne politicki, nego cisto fizicki i zbog toga se u ovoj državi osjecam diskriminirano ili ugroženo.
Osjecam se kao mali azarbedanac koji je došao u Švedsku. U najmanju ruku.
Ne znam koliki je postotak lijevaka u Hrvatskoj, ali vi koji to jeste, recite mi: gdje ste kod nas kupili krojacke škare za lijevake. Nigdje, ja vam to mogu odgovoriti, jer ih nema, ali zato ima jedna kvrga na mojoj ruci koja ce mi ostati za uspomenu i dugo sjecanje.
Kad je rijec o sredstvu rada onda se svaki covjek pobrine da si olakša posao, barem bi tako trebalo biti, tako sam se i ja bacila u potragu za svetim gralom lijevoruke rezacice tkanina. Na internetu se nade nekoliko stranica na kojima ima škara u izobilju, tako da cemo si, moja malenkost i ja priuštiti jedne i moliti cemo se Bogu da nas one što duže posluže kako bi izbjegi skorašnje ponavljanje procedure ovakvoga tipa.
No, škare su samo igla u plastu sijena kad se radi o lijevoorijentiranima.
Sa cetrnaest godina sam tek naucila otvarati konzervu sa onim, kako ih ja volim zvati, komunistickim nožicima samo za dešnjake. Kad sam napokon savladala tehniku, a moje je bolio don za moje probleme lijevog tipa, tako da nikome nije padalo na pamet kupiti otvarac za konzerve, onda sam ja kupila jedan takav s kojime je bilo puno lakše, jer sam sad barem mogla otvoriti lijevom rukom, ali to što su se konzerve vrtile na krivu stranu i to što je moja ruka pri tome izgledala kao slomljena, koga briga, bitno je da se covjek zna snaci.
Guljenje krumpira, nocna mora ako je u pitanju bila gulilica. sjecam se jednom dok sam bila za vikend kod prijateljice u drugom gradu. Mama joj je spremala rucak i dala meni krumpire da cistim, stavila mi gulilicu na stol i otišla u kuhinju. Uzela sam je u ruku i tamburala po krumpiru kako sam znala i umjela, a nakon nekih dvadesetak minuta, kad se vratila da pokupi “oguljene” krumpire, našla je mene u rijeci znoja i sa pola hrapavo ocišcenog krumpira. Još me je lijepo pitala zašto joj nisam rekla da ne znam guliti s tim pa bi mi dala nožic. Samo, ne znam tko se rodio, a da je iz mojih usta cuo da ja nešto ne znam.
To mi se i danas obija o glavu, jer valjda sam se rodila s tim priglupim osjecajem da ja sve trebam znati.
Sada doma imam gulilicu koja je centralno postavljena tako da se svi tucemo tko ce je prije koristiti kad se radi kakvo jelo od krumpira, vjerujete mi jel’ da.
Pisanje, jedenje, sviranje, igranje bilo kojeg sporta bilo je podredeno mojoj lijevoj ruci, sve što se moglo prilagoditi bez dodatnih alata, ali kad se o alatima radi, cini mi se da sam ostala kratkih rukava.
Razmišljam o tome da pocnem dilati takvim stvarima i pomognem drugima koji dijele moje lijeve probleme, samo još uvijek ne znam kolikim ljudima je želja imati neto na lijevo, kad je cijeli svijet podreden dešnjacima i mi smo se bili prisiljeni prilagoditi.
Teško je mijenjati navike, makar one i bile krive.
Dakle, koliko je blogera lijevaka koji žele imati otvarac za konzerve za lijevake?