Da se malo pohvalim
Svi vi večinom znate da sam ja majka, supruga, domaćica i po definiciji skoro katolkinja, tako da nije baš bilo za očekivati od jedne ovakve osobe da se sama upusti u avanturu u koju se upustila jučer navečer.
Počela sam se oblačiti za van kad sam shvatila da mi je ona zelena suknja preduga i da je moram skratiti pa sam to fino, čas posla, napravila odrezavši je cca 20 cm. Navukavši je zadovoljno sam se pogledavala u ogledalu, a onda sam nabacivši malter pozdravila Kokola, izljubila dječicu i odlepršala put Velesajma.
Oni koji me poznaju znaju gdje sam otišla, a za one koji ne znaju, na Cro-a-porter.
Jedina stvar zbog koje i pišem ovaj post je da nisam imala ulaznicu. Za danas imam, ali za jučer je nisam mogla nabaviti.
Dođem do vrata mozgajući na koju bi priču mogla upasti nabrajajući si sva moguća meni osobno poznata lica iz modne scene. Mogla bi na puno njih, ali rekoh sama sebi: kako bi bilo da probam sa šarmom.
I tako, izvadim ja iz džepa šarm i krenem prema mrgi jedne zaštitarske kuće. Ubola sam pravoga, kako se poslije ispostavilo.
Prvo ja njega fino pozdravim i iskreno mu kažem da nemam pozivnicu i još nadodam da on sigurno ima koju viška u ruci, a držao ih je sigurno tridesetak. Glumio je ozbiljnost, ali sam vidjela da mu se smiješio brk i znala sam da imam pozivnicu.
I tako truć, truć o svemu i svačemu saznam da je čovjek pa skoro moje gore list, a znate da se takvi drže zajedno (khm) i onda po principu “evala rođo” uđoh ja unutra.
osjećala sam se vrlo prpošno sa saznanjem da onaj šarm od prije 10 godina, dok sam još obrađivala Kokola, još uvijek pali. Dakle, muškarci se nisu promijenili, a pogotovo ne digli kriterije, kako veli Šatro. Otom-potom jesu li ih spustili.
Odgledala sam ono što sam imala, dojmilo me se nije ništa osim zadnje revije Hippy gardena, ali sam zato bila primorana slušati tri kokošurine, jednostavno nema drugog izraza za ove babe naklapače (gle ima još jedan), koje su imale negativan komentar za sve, a posebno mi je bilo drago što sam čula da jedna od njih nikako ne može pronaći čizme po svojoj mjeri. To je bio podatak bez kojeg bi teško otišla doma gdje su me čekali unezvjerena djeca i muž.
Po završetku otišla sam pozdraviti “rođu”, a rođo me pozvao na kavu poslije, kad mu završi posao.
Lijepo se zahvalim i kažem bez dodatnih obješnjenja da idem doma.
Od kad sam u braku prvi put sam se osjećala kao Petar koji se tri puta odrekao Isusa, jer svoju obitelj niti jednom nisam spomenula iako su mi ih uvijek puna usta. I još sam čovjeka iskoristila i mislim se sad: gdje je nestalo ono “usluga za uslugu”.
Od mene nikad poštenjačine!