Nije moj život isprazan, to nikako, ali ima dana kao što su ovi u kojima sam se ulovila da glumim izlizan zupčasti remen nekad moje stare četvorke. Stišćem gas, a ne idem nikud, a o uzbrdici mogu samo sanjati. I kad bi htjela konci koje sam u prošlosti razapela neumoljivo me drže na istom mjestu.
Silno želim potrgati te konce i sada trenutačno grizem i trgam ovaj splet i zato me nema, ali vratiti ću se u obnovljenom izdanju, samo mi treba malo vremena.
Ne želim vas zamarati svojim mukama. Neka ovo ostane mjesto za razbibrigu i rasterećeno svakodnevice.
Sve šablone u koje se čovjek može staviti da si olakša ili imenuje problem, ne želim i ne priznajem. Samo priznajem da ne može sve u životu biti glatko.
Teško je u ovakvo jutro staviti osmjeh na lice, ali sam ga ipak razvukla.
Smijite se ljudi, navodno, to liječi!
I ima još jedna stvar u koju duboko vjerujem: svaki dan dobijemo znak kako dalje u životu, samo ga trebamo prepoznati. Stoga, otvorite oči i ne propuštajte ništa. Možda odlazeći baciti smeće nađete ostvarenje životnih snova. Nikad se ne zna.
Život je prekratak da bi ga proveli cmoljeći.
Želim vam svima dobro dan!