Što sa fotografijama iz ’97
Žene su sklone drasticnim mjerama u dokazivanju sebi svoje razriješenosti od veze kad su sigurne da je veza mrtva, bez obzira tko je inicirao raskid. Bolnije je iskustvo sigurno ono koje je potkrijepljeno onim “papirom” za kojega se vežu razne predrasude, ali upravo obrnuto proporcionalno tome, smanjuje se želja za posjedovanjem iti jednog suvenira tog propalog braka.
Žene pribježu demonstrativnim izbacivanjima i sortiranjima unutrašnjosti ormara, cime još potpiruju vatru onim silinim uspomenama vezanima uz pojedine predmete, bijesno ih trpaju u kartonske kutije i žele ih se što prije riješiti. Jer prisustvo istih je kao sol na otvorenu ranu.
Nakon razdiobe na tvoje i moje krece lizanje rana, a nakon toga, prije ili kasnije netko drugi.
Gdje je nestalo deset godina života?
Neke su prihvatile cinjenicno stanje i shvatile da život ide dalje, izvukle pouku za ubuduce i udahnule život punim plucima, a neke su odlucile negirati prošlost kao takvu.
Ne kažem da su ove zadnje zamrle, dapace, i one se saživljavaju sa novim životom, ali razdoblje od deset godina za njih ne postoji, kao da se to nikad nije dogodilo.
One