Otapanje frižidera I dio
Bilo je to prije par godina, recimo da je naša Fjokica imala cca 3 godine (važno je to pripomenuti). Ne sjećam se točno koji su praznici bili u pitanju, ali znam da smo se spremali na par dana otići u Zadar Kokolovima. I tako se mi pakiramo, pakiramo, a djetetu dosadno pa švrlja. Otvara ormare, police, ladice, zaviruje u sva moguća i nemoguća mjesta, kako to već biva kad si u gužvi (djeca to naprosto obožavaju, jer to doživljavaju kao priliku za privlačenje pozornosti). Ona otvara ormarić ispod sudopera, ja se sa torbe bacam do ormarića, zatvaram, ona je već na drugom kraju. Izvlači deku iz krevetića, ja trčim vratiti je nazad, opet vadim nešto iz ormara i spremam u torbu, a ona odlazi u kupaonicu i već uzima šampon i tako….
Bilo je djetetu dosadno, a sjećam se da je bila i u frižideru…
Odlazimo i nakon desetak dana vračamo se u Zagreb. Umorni od puta jedva se čekamo naći u krevetu. Je, moš’ mislit. Prije nego smo otključali vrata od stana osjetimo neki čudni miris, pardon, smrad. Ulazimo unutra, a želuci nam se stisnu. WTF. Osjetimo da je koncentracija smrada u kuhinji. Di? Što? Prilazim frižideru i sve me strah otvoriti.
Otvaram donji dio u kojem se nalazilo tek par stvarčica,zatvorenih, jer smo išli na put i ne volim ostavljati zelenjavu ni ništa otvoreno unutra. Smrdilo je, ali nije to izvor smrada. Onda otvorim zamrzivač – zatvorim, izletim iz stana. Želudac u grlu.
E, sad. Nikad u životu nisam i neću imati toliko mesa u zamrzivaču. Moram pripomenuti da mi je tata lovac i da se kod mene tada našlo odjednom : srnetine, veprovine, fazan, zec, škarpina, teletina, junetina, piletina, plodova mora (otprilike 40- tak ručkova) i nočna mora.
Deset dana crknutih životinja, trulež, užas.
Ajmo, rukavice, začepljenog nosa, uleti – izleti.
Satima je trajalo čišćenje i ribanje. Na kraju smo frižider izbacili na dvorište i mjesec dana ga zračili, premazivali octom i svačim što su nam rekli da pomaže, a malo prije toga smo ga kupili, prestrašno.
Još godinama se osjetio taj zadah smrti. Sad ga više nema.
Poučeni iskustvom brinuli smo da se to više ne ponovi.
Kako smo se prešli.
Naš sin ima sad skoro četiri godine i JUČER je isključio frižider.
Rekla sam da više nikad neću u zamrzivaču imati veću količinu hrane. I nisam, ali sam nekidan dobila sa Silbe domaće lignje, par paketića i sve se otopilo. Ovaj put se nije pokvarilo, ali sam zato pola kvarta zvala na ručak.
Nikako da naučimo na vlastitim greškama.