Ludim!
Zagreb je na mene noćas pao svom svojom težinom i dušu mi istisnuo.
Krenula sam sa djetetom na predstavu u Teslinu i da bi stigla se parkirati, u gradu sam bila već pola sata prije. I tako ja sva sretna zbog toga što sam na vrijeme tu, tražim parking. Zeleni val – Gajeva – ona jedna mala – Zrinjevac.
Nema.
Ma nema veze, rekoh ja sebi, još krug, ali ovaj put malo širi pa će uspit. Zeleni val(u jednom smjeru do HNK), pa u drugom smjeru do Petrinjske, sad dolazim sa druge prema Gajevoj. Iz Gajeve lijevo (di je Kolding), Preradovićeva. Isuse Kriste, evo me opet na zelenom valu.
Ne gubim nadu!
Gundulićeva – Varšavska – Frankopanska – Trg Maršala Tita – opet zeleni val – Draškovićeva – zeleni val.
Upomoć!
18:58, A JA TRAŽIM PARKING!
Dijete me tješi, pa šta ako malo zakasnimo.
Ajmo još krug.
Još jednom.
Ajmo sad probati sa druge strane.
19:19, proklinjem Zagreb i ko ga je napravio i ljude koji su se poparkirali po cijelom gradu, i koliko ih ima, spominjem se majka i očeva i sve ih odreda pitam kojeg Boga rade u gradu u tu uru, a da stvar bude interesantnija par puta sam doživjela da su oni ispred mene našli parkirno mjesto.
Dijete kaže da nema veze, mirna je, a ja – BUKTINJA!
Popela bi se na auto i napravila predstavu, kad već na onu nismo stigli. Oću li počupat svu kosu ili ću vrištat.
ŠTO JE MENI OVO TREEEBALOOO?
Ne mogu dijete odvest na usranu predstavu, a da je i sama ne doživim.
A šta sad. Idemo doma. Još ne vjerujem da mi se to desilo. Ma nebi me bilo briga se vozikat sa razlogom, ali na ovaj način izgubiti sat vrimena, e to je previše.
Sjećam se da nije uvijek bilo ovako u Zagrebu. Previše je auta, zapravo previše sam i ja već tu. Moram otić odavde ako zelim sačuvati ono još malo razuma što je ostalo u ovoj glavi.
A moram napraviti još toliko toga zbog čega sam tu.
NE!Ne moram ja ništa.
Ovo je sve rezultat mog izbora.
Još ću malo pričekati.