koja nepravda
upoznala ja nedavno gospođu koja voli mačke, na prvi pogled reklo bi se ništa neobično.Naime, dođem ja kod nje,a tamo imam šta za vidit:porculanske mačke, časopisi o mačkama,igračke za mačke,prekrasna košara za mačke,slike po zidovima; sve same mačke,a i razgovor se svodio samo na mačke (da ne ispadnem prasica, moram reći da sam joj doma donila malu macu, zato sam je i upoznala).Zapravo, na početku sam čak posumnjala da je žena to sve tako iscenirala da ja vidim da ona voli mačke i da dajem macu u prave ruke.I tako slušam ja o njenom mačku koji je, Bog da mu dušu prosti, preminuo od teške bolesti,pa onda svako malo zazvoni telefon, a ona sretno priopčava svima da je napokon stigao novi član obitelji.Dok meni razdragana govori kako je za večeras sazvala obiteljski skup, zvoni na vratima i evo ti prve gošće. Ni dobar dan ni pomoz Bog, nego cičeči krene u potragu za macom koja se šuljala istraživajući po ne malom stanu.Kad je ugledala, divljenju nije bilo kraja, sad su one dvije zajedno cičale i ja sam pomislila da ne bi bilo loše otići prije nego dođu i drugi članovi te divne obitelji.Izrazila sam želju za odlaskom, a onda su obratile pažnju na mene.Upoznala sam se i sa tom drugom gospođom koja mi je bila predstavljena kao skrbnica svih mačaka jednog velikog kvarta (divna gospođa, kako se samo brine), pa još par pitanja, kao na primjer: kad je maca rođena (tamo se slave mačji rođendani),koliko ima braće i sestara, da li je iz prvog legla, tko su joj mama i tata, zašto, gdje, cijepljenje? Uz svu silu hvala, molim, oprostite i drugih sranja otišla sam. Sutradan mi zazvoni telefon, kad ono – gospođa uz referat o piškenju, kakanju i spavanju.Već sam se pobojala da me to sad čeka svaki dan, ali nekako sam joj uspjela dočarati da sam jaaako zaposlena i da ću je jednom posjetiti, ali da ću joj se prije najaviti. Par dana nakon toga me nazvala da me podsjeti na moje obećanje uz opet cijelu litaniju o maci i početku jednog divnog prijateljstva.
Ovo vjerovatno nikad ne bi napisala da danas na tv-u nisam vidjela reportažu o kaputićima i ostalim odjevnim predmetima za kućne ljubimce, zbog koje sam dobila slom živaca.
Dok jedni rade redikule od sebe i svojih kućnih ljubimaca i troše silne novce na svilene krevetiće i monture za suho, vruće, vlažno, hladno i blatno, drugi skapavaju od gladi. Obukla bih ja jednoj od tih finih dama pasji kaputić i na uzici je prošetala okolo, s tim da bih pripazila na meteorološku sliku da se ne dogodi promašaj u stajlingu. Ma mrš!!!!!!!!
Ljudi moji sta je vama?
Da ne pomislite krivo, zaista volim životinje, ali volim i ljude, toga fali.