Borba s prejedanjem U potrazi za zdravim životom

Ovo je jedan od onih dana kad trpam u sebe sve na što naletim, ali ima jedna stvar oko koje se kosim. Kako smo mi ljudi podosta sugestivni ne bih se čudila da je taj trenutak prežderavanja zapravo počeo onoga trenutka kad sam otkrila da žene inače jedu više prije menge. Jer, ne sjećam se prije da sam bila tako slatkorana.
Sad mogu bez grižnje savjesti reći: ma ovo su oni dani u mjesecu. Yeah right.
A bolno je sada u ovom trenutku da se treba stesati prije ljeta. To je još jedna od ustaljenih stvari. Veliki broj žena, koje imaju problema sa kilažom, baš u ovih par mjeseci skidaju kile. Nije li to nevjerovatno, taj prokleti ritual. Ljepše će izgledati na plaži. Glupost do gluposti. Kao da će tri kile znatno popraviti izgled.
Ovo se može prenijeti i na naše ponašanje kad nam se ustanovi jedna od bolesti, kojoj smo nesvjesno mi uzrok. Prvo pristupamo rigoroznim mjerama (ovo je za one koji žele ozdraviti). Odričemo se raznoraznih delicija, pušenja i svega onoga što smatramo uzrokom ili barem popratnim zlom. I tako tjeramo tim rigoroznim mjerama mak na konac sve do trenutka dok ne ozdravimo, a onda opet po starom.
Ima li to na kraju smisla? Ma, čemu i pitanja kad nema. Ja samu sebe mogu upitati zašto nisam dovoljno jaka da svoje odluke o zdravom životu primjenjujem stalno.
Ima dana, a i mjeseci kad jedem sve po pravilima, a onda u nekom trenutku slabosti ugledam čips i natučem se. Najgore od svega je da se baš tad predam i uzimam čips za čipsom, jer ono, sad je gotovo i idem do kraja.
Čips je jedna od najgorih stvari koju konzumiram, a nikada ne bi smjela, jer nakon konzumacije automatski imam vidljive posljedice na svoje zdravlje. Nije sad važno o čemu se radi, ali mi nije jasno zašto si to radim.
Analiziram svoje postupke pa se pitam; zar se ne volim dovoljno, zar si zaista želim naštetiti, jel mi lijepo tako.
Pitaj Boga u čemu je stvar, ja samo znam da onaj trenutak kad prođe okus u ustima osjetim tešku grižnju savjesti i moglo bi čak biti da je ona uzrok mojeg zdravstvanog pogoršanja, a ne čips.
Ljudski mozak je zaista jedna fascinantna stvar, najmoćniji naš stroj, kojim rukujemo bez uputa.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)