Ndahnuo me bloger koji ima 21 god.
Imam osjećaj da sam toliko imala prije cijelo stoljeće, a nevjerovatno je da se još uvijek osjećam tako. Nije li to nevjerovatno.
Čitam sinoć njegove postove i mislim kako većina mladosti više ne zna za pravu ljubav, a već sljedeći trenutak shvatim kako se to događalo i onda samo ja nikad nisam bila dio tih priča. Ja sam bila fina poštena cura, a takve priče sam uvijek slušala i isčuđavala se takvom mentalnom sklopu tih cura.
Već par godina me ništa ne čudi, večina naših muških frendova su u životu htjeli isprobati sve svoje seksualne fantazije i nemali broj ih je i isprobao, a kako nam je bio jako blizak jedan takav izvor, naslušali smo se nabizarnijih priča. Ono fascinantno je bilo što je ta osoba nevjerovatnom kiruškom preciznošću secirala događaje i pred nos stavljala vizualno žive slike, htjeli mi to ili nehtjeli (a ja sam vizualni tip). Dakle, nagledala sam se raznih scena.
Još nešto, nije on jedini koji mi je otvarao pravu sliku u svijet, to je bila sva sila ljudi koji su imali raznorazne pričice, što o svojim frendicama, frendovima, tako da se s vremenom potpuno promjenila moja slika svijeta.
Kad sam bila u srednjoj školi, kao i svi imala sam dečke, normalna stvar. Ono što bi me redovno odbijalo od njih jesu bile njihove pričice. Nevjerovatan broj njih se hvalio svojim seksualnim dogodovštinama. Sada mogu pretpostaviti da je to privlačilo cure, jer kad sad analiziram, ali skoro svaki od njih mije ispričao ponešto. Samo oni nisu znali da su se time prekrižili.
Ja sam tražila nekog bez iskustva, kao u neko staro vrijeme što su muškarci tražili nevinu ženu (makar im je to i danas u svijesti). Što sam mogla, tako su me odgojili.
I većina mojih fendica su bile takve, bilo je tu i ponekih izleta, ali sve smo uglavnom bile fine curke.
To što sam fina ne znači da nisam živa. Ne bih prevarila, ali da mi se zna zakuhati u želucu, pa to je normalno. Nisam majka božja pa da sam zatrudnila po duhu svetom.
Sve što imam i znam, dala sam Kokolu, i to sam očekivala od njega.
Mislim da smo dobili jedan ludi spoj.
E, da sad sam se sjetila jedne Kokolove priče nakon razgovora sa nekolicinom njegovih kolega (čini mi se). Svi su se oni poženili, ali su imali i ljubavnice, da se tak izrazim, iako taj izraz nema veze sa ničim. Nevjerovatan razlog za šaranje je bio: oni ne mogu tražiti od svojih žena da ostvaruju njihove fantazije, jer su njihove žene poštene i fine. WTF Znači, kako sam ja zaključila, fine i poštene žene nikako ne idu dalje od misionarskog položaja, a felatio ne dolazi u obzir. I ovo sad na kraju ispada jedna bizarna priča, ali sa druge strane krajnosti.
I tko je na kraju tu lud?
Da ne bi bilo sad globalno popljuvavanje ljudskog roda, ima i onih normalnih ljudi u mojoj okolini koji su oženjeni i ševe svoje žene i one njih i sve funkcionira baš kako treba,ali ipak smatram da se dosta vrijednosti izgubilo forsiranom seksualnošću oba spola.
Gledam svoga brata, i on kreše sve na što naleti, ali se pitam kako će mu biti jednom u životu i da li će pronaći osobu koja će ga zadovoljiti u svakom pogledu. Na kraju krajeva to je bit života, makar je sve postalo nastrano. Svi smo mi tašti i svi krećemo od sebe kad sudimo o drugome, a po njegovim pričama znam da je posesivan do daske, znam da će teško kojoj moći vjerovati s obzirom na svoja životna iskustva. On će moći u svakoj situaciji napraviti scenu, ode li mu izabranica njegova i do dućana. A to sve samo zato jer je imao bogato iskustvo, a takve stvari su kao mlinski kotači oko vrata. Ne bih se takvoj našla pod kožom.
Živi bili pa vidili!