Pita mene moja mama jučer: možeš li me pliz odbaciti ujutro do firme?
Naravno da mogu, kažem ja, odvezem djecu gdje i svako jutro i eto me kod tebe oko 8:30, jel može?
Može.
I još nadodam da ćemo se požuriti jer imam posla.
Eto mene u 8:21 danas pred njenom kućom. Trubim. Ništa. Nazovem, a ona se javi sa sanjivim glasom.
A tu si već, kaže.
Da, “već” sam tu, ideš?
Evo, samo da se spremim.
Dok se ona spremala, ja sam otišla u kafić na kavu, jer nema smisla da je čekam pola sata pred kućom.
Eto nje, dolazi ona za ovih predviđenih pola sata.
Morala je i ona popit kavu, jer kako bi sad mogli ikakav posao obavljati nepopijene kave, pobogu.
Krenemo u firmu.
Obavimo to što smo trebale, ALI, mogu li je još odvesti u Diners u Prašku, časkom.
Ajd, kad sam već tu neka joj.
Zum u Prašku, još 20-tak min je čekam u autu dok nije obavila svoje transakcije i naravno da je skoknula časak u mjenjačnicu prije toga, jer je morala, Bože dragi, ne može sa eurima napraviti uplatu u Dinersu.
Ajd, neka i to prošlo.
Dolazi ona, vidim je u retrovizoru i smješkam se ja, mislim gotovo, ALI, mogu li je časkom odbaciti do frendice, naime, mora joj nešto odnijeti, baš se sad s njom čula, evo, ona je tu iza ugla.
I da, rekla joj je frendica da će se naći u kafiću. odavno nisu kavu popile.
Ajmo u centru naći parking – za one neupučene – avantura.
Kava br.2.
Trlji brlji o svačemu i ničemu, prođe još pola sata.
Krenemo.
Zvoni mobitel – njen.
Demjan, PLIZ, ajd me još samo odbaci na Trešnjevku, moram se naći sa gospodinom Trešnjevkićem.
NARAVNO, MAMA, IPAK SI MI TI JUČER PRIČUVALA 4 SATA MOJU DJECU.
Ajmo na Trešnjevku……….
Ode moje jutro…….i što da sad radim, što, sad kad se zalaufam morat ću po djecu, pa na pjevanje.
Prođe mi dan, prođe mi vrijeme za kreativno izražavanje.
Nekada jednostavno moram pustiti moje ideje da odu u nepovrat.
I nije to kraj.
Sjedim sad tu i pišem post.
Stvarno nisam normalna.
Što da još napišem?
Što?
Još mi ostaje pola sata “slobodnog” vremena.
Kako da ih ulupam ovdje na Blogu?
Trebalo bi me nekad dobro…nalupati.
Baaaaaaaaaaaaaaaaj!