Mala pričica
Moje starije dijete mi srce ispunjava srećom pa pomislih, a što to ne bi s vama podijelila.
Neki dan vozimo se prema Ribnjaku gdje pjeva i stalno me nešto ispituje, a zašto ovo, zašto ono. I tako između ostalog upita ona mene zašto sam je upisala svugdje di se mora pričati (ide još i na dramsku). Reko ja njoj: drago dijete, jel vidiš da otkad smo krenuli od doma nisi stala jezikom mlatit, e, a i otkad si progovorila sa 11 mj. nisi prestala govoriti, pa sam pomislila kad već toliko trkeljaš onda da to barem ne bude u prazno (ako se ovo nekom učini okrutno, nije vjerujte mi, to je bilo u jako nježnom tonu). Ona se samo nasmijala i rekla da imam pravo. I da, to što sam je tako upisala u “sve gdje se priča”, za sad se pokazalo kao pun pogodak. Dijete rastura. Pjeva da se sve ori, a poslije svakog sata pjevanja, dok se vračamo kući, uči i mene pjevati netom naučene pjesmice pa se deremo iz svega glasa. Kako vrijeme odmiče, a repertoar nam je sve veči, sve više i pjevamo. Sad koristimo svaku priliku kad se sjetimo i udri. Danas smo se zaputile pješice do jednog daljeg dučana i da si skratimo vrijeme, naravno, zapjevamo. Pjesmica se zove: Sveti Nikola!
Zapjevajte s nama: na na na na na na na na
na na na na na na na na
Sveti Nikola nosi sijedu bradu
on je jedan stari djeda………………
Čini mi se da je tako, opet sam zaboravila, ovo je nova. Sad bi je upitala kako ide, al ona već odavno spava. Da je samo čujete kako me uči. Kaže prije svakog stiha prvu riječ i to na sav glas da me podsjeti, a kad ja zabrzam, ona vikne :uspori, ili kad skratim ton ona vikne: produži! Za umrijet od smijeha. Uzivi se potpuno u ulogu učitelja.
Uskoro će biti koncert, kad bude definiran datum obznanit ću.
A sad svi zajedno: Laku noć, snivaj san
novi svanut će dan………..