Caj
Caj je danas, koliko svi znamo, postao dijelom naše kulture utoliko što više o njemu niti ne razmišljamo vec ga doživljavamo kao nešto što se podrazumjeva.
Nekada je to bila privilegija bogatih, a nekad davno je imao puno vecu vrijednost, jer je bio, a ponegdje i ostao dijelom religije i tradicije.
Postoji legenda koja kaže da je do caja došlo slucajno, davno, prije nekih 5000 godina kad je jedan kineski vladar, u obilasku svoje zenlje zastao kako bi se odmorio pod grmom kad je u vrucu vodu, koju je prokuhavao zbog prevenicije raznih bolesti, upalo par smrvljenih suhih listova caja. Odmah mu se svidio nacin na koji se napitak obojao i oduševio ga okus koji je zatim nastao.
Rodio se caj.
Poslije je uvršten u meditaciju,kao dio zen budizma, a naknadno i kao obavezan režim u prehrani boraca.
Nakon Kine stigao je u Japan gdje je do današnjeg dana ostao ritual ispijanja caja.
Caj je spravljao domacin pred svojim gostima u posebnim posudama sa posebnim pomagalima. Ritual spremanja caja je toliko usavršen i toliko pomno isplaniran da slici na malu predstavu u kojoj je svaki pokret dio uvijek istog niza. Koordinacijom pokreta ritual je postao tradicija koja se prenosila koljwnima, a danas postoje posebne škole u kojima se uci o ceremoniji spravljanja caja.
U posebnu posudicu (zdjelicu) za pripravak caja se stavlja prah kojemu se uz pomoc male bambusove pjenjace dodaje voda.
U nekim kulturama u caj se dodaje sol i maslac.
Za razliku od danas kad postoji tisuce razlicitih vrsta cajeva, tradicionalni i orginalni caj je onaj “zeleni”.
U tim starim kulturama caj se pripremao od zelenog praha smrvljenih listova zelenog caja (u Japanu se to zove matcha).
Nakon Japana prošao je dugi niz godina nakon što je caj osvojio Europu, a zatim i Ameriku.
U Europi, zauzeo je jako visoko mjesto u Engleskoj.
Ne znam postoji li dijete koje nije naucilo kroz lekcije engleskog jezika za tradiciju ispijanja caja u 5 o’clock, zatim da englezi piju caj sa mlijekom i da se obavezno uz caj poslužuju mali cajni kolacici.
Oni su poput japanaca usavršili tradicionalno ispijanje caja, ali na svoj, potpuno drugaciji nacin, ukljucivši u to otvorene i zatvorene prostore, hranu koja se posluzuje uz caj, obavezna partija razgovora i tih nezaobilaznih 5 o’clock.
Na kraju se caj pojavio i u Americi i mislim da ne postoji onaj koji je ucio povijest, a da mu u glavi nije ostala ona znacajna Bostonska cajanka. Amerikanci su imali štošta za dodati caju (uža im je specijalnost pojednostavljivati pripravanje bilo cega, pa zato nije zaobišlo niti caj). Oni su prvi, ubacivši ledene kockice, popili icetea, kao i što su prvi napravili caj iz vrecice negdje na pocetku prošlog stoljeca.
I tako, caj je postao svacijom kulturom.
Medutim, na tome nije stalo.
Pametne glave su shvatile da postoji jako veliki broj biljaka od kojih se može napravit caj i da je kao takav djelotvoran za ublažavanje bolesti, kao pomoc u lijecenju bilo fizickih bio psihickih tegoba.
Tako smo danas dobili cijeli spektar cajeva koji ce nam pomoci kod iskašljavanja, smirivanja kašlja, pomoc u koncentraciji, za izmokravanje, protiv nadutosti, za smirenje, za energiju, za mršavljenje i još bezbroj drugih razloga.
Današnji caj možemo podijeliti na dvije vrste i to na biljne i vocne, iako bi se zakleti cajoljupci pobunili iz petnih žila jer priznaju samo biljne cajeve.
Biljni cajevi su dobiveni iskljucivo iz biljke cajavca, ali razlicitim obradivanjem odnosno fermentacijama dolazi do razlicitih vrsta cajeva.
Bijeli caj – Naziv je dobio jer dlacice na doljnoj stranici sušenog lista postanu bijelkasto srebrne. Samo najbolji cajevi su izabrani za proizvodnju ‘bijelog caja’. Poznat je i kao car cajeva.
Zeleni caj – Kod tradicionalne proizvodnje te vrste caja, nakon berbe se u željeznim tavama prži i onda tek suši. Kod industrijske proizvodnje se postupa isto tako samo u puno vecim spremnicima gdje se i mješaju listovi. U aziji postiji još daljnja podjela zelenog caja kao npr. u Japan-u u takozvani. „normalni“ zeleni caj (Ryokucha), prije polijevanja ugrijani zeleni caj (Hojicha), sa rižnim pahuljicama pomiješani zeleni caj (Genmaicha) i drugi.
Oolong – Nakon berbe se caj trese u pletenim korpama, a sok koji se iscijedi fermentira sa kisikom zraka. Taj proces se zaustavi sa prženjem u željeznim tavama.
Crni caj – u istocnoj aziji poznat kao ‘crveni caj’ (Hong cha). Slicno kao ‘Oolong’ ali se fermentacija ne zaustavlja. Proizvodnja tog caja se završava dužim sušenjem.
Postoje još slabije poznati cajevi:
Puh-er-cha je poznat u aziji kao ‘crni caj’ i tamniji od kod nas poznatog ‘crnog caja’ – kad vam se posluži taj caj rekli bi prije da je kava po izgledu. To je ‘crni caj’ koji više godina sazrijeva.
Žuti caj se proizvodi samo u kini. To je ‘bijeli caj’ koji se ne obraduje odmah nakon berbe. Jedan je od najskupljih cajnih specijaliteta. Ponekad ga uvrste u ‘zelene cajeve”.
Jako puno o cajevima možete nauciti sa jednog bloga koji je posvecen samo, pogodite, caju.
O organski uzgojenom caju možete pogledati na ovim stranicama.
O cajevima za mršavljenje, odnosno ubrzavanje metabolizma cu drugi put.
Što cemo danas jesti.
Ja se vec danima spremam raditi raviole punjene špinatom i pinjolima. Ako stignem danas, rado cu to napraviti, ako ne onda cu to ostaviti za drugi put.
Dakle:
Tijesto se napravi tako da se glatko zamiješaju sastojci nakon cega se izvalja jako tanko pa se izrezuju oblici. Hoce li to biti orugli pa cemo ih preklopiti na pola ili ce to biti cetvrtasti, to ostavljam vama. Samo je bitno prije preklapanja napuniti ih nadjevom
tijesto:
400 g brašna
2 jaja
sol
nadjev:
Blanširanni, jako ocjedeni i isjeckani špinat
šaka pinjola
sol
Nakon što ih dobro zatvorite potrebno ih je kratko prokuhati u zasoljenoj vodi.
poslužiti ih možete uz razne umake, a u ovom slucaju biti ce dobar fini, gusto ukuhani umak od rajcice u koji cete dodati samo cešnjak, peršin, cili, par zrna šecera, soli i maslinovog ulja, a može na raju i pokoja maslina.
Za veceru predlažem dva komada madarice poslije cega više nije potrebno ono rebro cokolade, pogotovo ako je glazura napravljena od cokolade za kuhanje.
Svima želim dobar tek!
japan matcha powder 9 st, zen budizam zeleni caj
tradicionalno pripravljanje, koordinacija pokreta, ucenje,