Period mog lumpanja je trajao iznimno rijetko, ali tek dovoljno da sam znala pogledati Kokola u oči i imati tešku grižnju savjesti. Nisu to bili neki teški preljubi, tek neki ukradeni poljubac, ali probajte bilo tko od vas zamisliti da vam voljena osoba ljubi nekoga u nekom zabačenom kutu discocluba.
Sama sam sebi rekla: okani se draga moja čoravog posla, jer zašto baš sad, kad voliš i kad si voljena, radiš sranja. Valjda nisam znala drugačije, jer tek sam poslije naučila zaviriti u svoje razloge, onako čisto analitički kako bi ustanovila gdje leži taj kamen o koji sam se spotaknula.
Došlo je i vrijeme mature i maturalnih radova. Imala sam dosta posla sa svim time, jer trebalo je puno crtati. Radila sam modne crteže, njih 50 na temu Indija. Kako sam oduvjek bila kampanjac, tako me zapalo da sam cijelu noć prije predaje radova crtala, a Kokolo je bio divan i prosjedio samnom tu cijelu noć i bavio se “zlatarstvom” kako ja volim reći. Znate kako je Indija sva načrčkana zlatom, tako je on hoby bojom hodočastio moje radove nakon što sam ih ja iscrtala. Samo da znate, dobili smo 5. Nisam ni ja bila “mila Gera”, jer kad je njemu trebalo crtati seminare iz nactrne geometrije, dobrano sam zasukala rukave, jer onako šlapast nije znao tušem nactrati poštenu ravnu crtu.
U jednom trenutku našla sam se pred visokim zidom. Bilo je tu suza jer odluka: otići studirati u Milano ili ostati studirati na Tekstilno tehnološkom, realno gledajući, da nije bilo srca, nije ni bila neka teška odluka, ali ljubav je bila toliko jaka da nisam ogla zamisliti život bez njega. On je otputovao u Zadar, a ja sam ostala polagati prijemni. Svo to vrijeme smo proveli pričajući satima na telefon, znali smo i šutjeti po desetak minuta, jer nije bilo važno pričati nego znati da smo tu, slušajući makar i disanje.
Jedno jutro, dok sam bila sama u stanu, pozvonio je, a ja, umotana u plahtu, otvorila sam vrata i dogodilo se tada nešto što ću pamtiti cijeli život. Taj osjećaj koji je preplavio moje tijelo, stvorio je mekanu maglicu u kojoj sam se digla od zemlje. Nikada više u životu nisam osjetila tako nešto. To je trenutak kad je čovjek spreman umrijeti od ljubavi. U to vrijeme smo po cesti izbjegavali dotaknuti jedno drugo, jer i sami dodir je bio mala eksplozija koja je tražila još i još. Kako sam nekad mogla znati da tako nešto uopće i postoji.
Žao mi je svih koji nikad nisu osjetili takvu ljubav i takvu strast odjednom.
Ljeto je bilo u punom zamahu kad smo se razišli, on je otišao u Zadar, a ja u Sinj. Otvorili smo tada novu sezonu u svome životu: autostopiranje. Cijelo ljeto smo bili na relaciji Zadar – Sinj. Moja baka, prozvana u tom periodu kao Oko sokolovo, osjećala se dužnom spriječiti svaki tjelesni kontakt između nas, tako da je bdila svih onih noći kad je Kokolo spavao kod mene i to on u jednoj, a ja u drugoj sobi. Tako smo se tada polačili po šumi. To je bilo smiješno.
U jednom trenutku kad je više svima dozlogrdilo to moje odlaženje u Zadar, zabranili su mi to do kraja ljeta, a ja ne budi luda, jedno jutro, izašla sam na balkon, pa prako krova sa kojeg sam sločila pobjegla u Zadar. Tražili su me svugdje, a ja sam se javila tek kasno navečer kad su ovi već bili ludi od brige.
To su bili ludi provodi.
Uz svo to naše viđanje Kokolo se uspio i nehotice osvetiti ljubeći cure što po Zadru, što po Silbi.
Nakon ljeta, naš prvi susret u Zagrebu je bio hladan. Gledali smo jedno drugo kako se približavamo mjestu gdje smo se trebali naći. Što se dogodilo, ni sada vam ne znam reći, ali pretpostavljam da te njegove avanturice, kao i moja jedna tog ljeta su izazvale grižnju savjesti i to toliku da smo se teško gledali u oči. Onaj čas kad mi je rekao da sam ja tako dobra i da me on ne zaslužuje, sve mi je bilo jasno, jer to su bile i moje misli samo ih ja nisam imala hrabrosti izgovoriti na glas.
Naš jureći vlak je krenuo nizbrdo.
Dobila sam mjesto u studentskom domu tako da se on doslovno preselio u moju sobu. Moje cimerice su ga već zvale svojim cimerom, ali naš život je bio kao pravi brak, a svodio se na: faks, menza, dom i tako u krug.
U jednom trenutku je i on sam tražio neku razonodu i kad je usred tjedna nagovjestio besmisleni put u Zadar, nakon što sam ga pokušala odgovoriti pqa nisam uspjela, on je otišao, a ja povrijeđena izašla van sa asistentom na faksu koji je već duže vremena oblijetao oko mene.
Vratio se u Zagreb i kad se situacija nije promjenila ja sam već ozbiljno razmišljala o prekidu. Imponiralo mi je kad su mi po dostavljaču počele stizati ruže u dom. I to od asistenta. Ujutro crvena kao ljubav i popodne žuta kao ljubomora jer sam to vrijem provodila sa Kokolom. Ja bi ih uredno prosljeđivala docimerici jer nisam mogla dopustiti da ih Kokolo vidi, ali u jednom trenutku, mojom nesmorenošću, Kokolo je u džepu od moje jakne pronašao papirić koji je bio početak kraja.
Ja sam bila rastrgana između njih dvojice i napravila sam najveću glupost, jer ne moglavši se odlučiti, suočila sam njih dvojicu u studentskoj sobi otišavši se istuširati. Oni su se zajedno pokupili i otišli na piće. Jao, kad se toga sjetim. Ostala sam bez obojice.
Opet je moj ponos zavladao i rekla sam sama sebi neka se gone i idemo dalje.
I sve bi bilo dobro da Kokola nisam srela odmah sutradan u tramvaju. Otišli smo zajedno do moje sobe i sjeli pričati. To je bio trenutak istine kad smo priznali sve svoje gluposti, ali se nismo pomirili.
Pratila sam ga do stanice i onaj trenutak kad sam mu gledala u leđa dok je prelazio cestu odlazeći od mene, poželjela sam ga dozvati, ali moj krik tada je ostao zbog ponosa u meni.
On sam je bio toliko ponosan da se želio vratiti, ali je čekao da ga ja zovnem. Ušao je u tramvaj, a ja sam se okrenula i suze su mi potekle, sad je bilo kasno, mislila sam.
Četri dana sam provela zatvorena u studentskoj sobi plačući, a bol koja se isplakana trebala smanjiti ona je rasla. Bila sam spremna tada puzati.
Nazvala sam ga, ali ga nije bilo i ostavila sam mu poruku da se javi. Umjesto da nazove, došao je on glavom i bradom. Molila sam ga da mi oprosti, ali ne onako umilno kako sam htjela nego prkosno kako sam znala.
Imao je tada curu s kojom se trebao tu večer naći. Boli me sad, a onda mi se utroba razdvajala.
Rekao je da će otkazati curi, ako ja odem s njim van i da ima nešto za mene. Pristala sam na sve i da mi je tog trenutka htjeo staviti iglu u ruku dala bih mu je.
Nije bila igla u pitanju, ali je bio ecstasy. Sve za njega.
Uslijedilo je par tjedana intezivnih partija sve dok ja nisam posumnjala na nešto, a to je bila trudnoća.