Bio je miran (aha)
Samo recite koliko ste puta čuli onih nekolicinu sad već legendarnih izjava svjedoka, koji su ujedno bili; bliža i dalja rodbina, prijatelji, poznanici, kolege : bio je tih, miran, povučen, dobar. Svi smo u šoku.
Taj tih divan i miran pripadnik ljudske rase je uzeo oružje u ruke i ni manje ni više nego poubijao ;cijeli razred, svoju obitelj, ljude u dućanu, autobusu….
Nije li to nevjerovatno.
Baš uvijek se desi da su ti masovni ubojice, koji gotovo na redovnoj bazi okončaju i svoj život, nakon što se iskale na mnoštvu, bili zapravo mirni ljudi za koje se mislilo da ni mrava ne bi zgazili.
Kako nisam stručna na području psihologije, molim vas da moje stavove ne uzimate zdravo za gotovo.
To su ljudi koji u sebi gomilaju negativnosti. Kao marljivi hrčci skupljaju i ne reagiraju na bilo kakve nepravde koje su im nanesene. To su obično oni ljudi koji ćete najmanje pamtiti da su sjedili u razredu s vama pune 4 ili čak 8 god, a ako ste baš imali sreće i 12.
Imam jednu gadnu naviku koja se očituje u pokušaju zavlačenja takvom čovjeku u glavu. Mislim, bilo bi mi pametnije da se okanem čoravog posla, ali to je jače od mene. Razmišljam o tome osjećaju i porivu tog čovjeka koji više nije vidio izlaza u životu osim toga da nekolicini uskrati život.
Zamišljam koliko je morao biti jadan, bijesan, nezadovoljan.
Najviše me fasciniraju slučajevi u kojima “žrtva samoga sebe” ubije svoju vlastitu majku.
Što mora biti toliko strašno da život oduzmeš osobi koja je tebi dala život.
Poubijati razred.
Djeca znaju biti toliko strašna jedno prema drugome, pogotovo kad osjete nadmoć. Oni u sebi imaju još uvijek onaj iskonski poriv za preživljavanjem. U razredima se vode borbe za opstanak. Kolikom intezitetom, to sigurno ovisi o sastavu grupe. Kao što u životinjskom svijetu žrtva bude najmanji, najkržljaviji, najsporiji, tako isto i u razredu, žrtva je jedan ili više takvih. Sad to popularno nazivamo bulling.
I to su tada ti mirni povučeni dragi (uglavnom) dečki, koji si dopuštaju prijekorno i sa mržnjom pogledati tek kad su sigurni da ih nitko ne gleda. Neki će se naviknuti na takvo ponašanje i to trpiti cijeli život, opravdavajući sebi svoj život kao da je vođen lošom karmom. Neki će postati svijesni sebe, raditi na sebi i promjeniti se. Neki će postati zlobni i mrziti cijeli svijet, a neki će ići u totalnu krajnost, potremećenost gdje će planirati veliku osvetu u kojoj će pokazati svima: sad će te vi vidjeti kako ćete ispaštati zbog nepravde meni nanijete.
Hvala Bogu ovih je malo.
Sigurna sam da ste se vi kao i ja upitali kako to da se takve stvari mahom događaju baš u Americi.
Ali o tome sutra.