Beštija me zatekla danas sa svojim postom, pa sam se zapitala; što sam željela, a što dobila.
Da budem iskrena sa 17 godina sigurno nisam imala jasnu sliku muškarca s kojim sam trebala provesti život, to se jednostavno dogodilo, a ono što imam danas kompenziram jer sam svjesna da ne može sve biti idealno.
Jedna od ružnih stvari; izbezumim se kad se nešto na podu prolije, a onda dođe Kokolo sa krpom od suđa i krene to brisati. Taj čas mi se siva koprena stvori preko očiju. Toliko godina smo zajedno i toliko puta se ponavljala ta scena i toliko puta sam ja vrištala, pjenila, urlala, protestirala zbog toga, ali već u sljedećoj prilici je on napravio istu stvar.
Jedna lijepa stvar; toliko puta ga zateknem kako se sa djecom valja po krevetu, meni bi već slabo došlo od silnih potezanja i vriskova koji ispuštaju njih dvoje u žaru igre, ali on se tako dugo zna igrati s njima.
Jedna ružna stvar; nikako ga ne mogu natjerati da sjedne dok piški kao ni to da ne stavlja ručnik na pod kad izlazi iz kade. Nemam pojma od kud mu taj običaj, ali mi je totalno prestrašno vidjeti kako je ručnik na podu.
Jedna lijepa stvar; toliko puta me zna nasmijati, zapravo to je gotovo svaki dan, a ima i onih dana kad se zacenim (ako znate taj izraz) od smijeha, kao stripy, a onda me on čudno pogleda i kaže: Evo nje! Tad sam gotova, barem pola sata zagarantiranog smijeha.
Jedna ružna stvar; sve lađe mi u vodu padnu kad sav poletan dođe do mene i kaže; daj p…. Ja sam gotova. Ima žena kojima se to jako sviđa, a meni to stvara toliku averziju prema bilo kojem dodiru koji bi eventualno usljedio, što je u ovom slučaju vrlo upitno.
Jedna lijepa stvar; dogodi se da u nekom trenutku bez riječi dođe do mene i počne me ljubiti, onako cmok, cmok, svugdje, bez aludiranja na sex, nego čisto kao izraz ljubavi, mazno.
I tako bih mogla danima nabrajaTI. Ima i gorih i boljih stvari od ovih, ali kad se sve doda i oduzme, mislim da ima puno više lijepih stvari, ako ništa, ljubav je trpeljiva (hahaha).