Ne znam na koji način napisati neke riječi, a da ostanem fina i da vam dočaram ugođaj, ali ću se potruditi.
Raznih nas je na ovom svijetu i teško bi se moglo spojiti dvije potopuno identične osobe sa potpuno istim stavovima,ali zato postoje istomišljenici barem kad se stvari tematski obrađuju.
Baš me zanima kako vi žene i djevojke reagirate kad je u pitanju udvaranje i općenito poziv na seks .
Svi Znamo da postoje dobro odgojeni muškarci kao i oni totalno neodgojeni, ali koje kriterije moraju ispunjavati oni muškarci sa kojima smo voljni započeti vezu ili čak zajednički život.
Kako sad već uglavnom znate koliko sam ja godina imala kad sam ušla u brak, moram priznati da nisam u potpunosti imala razvijen stav o tome, ali sam ga godinama usavršila bez obzira da je jedini muškarac za cijelo to vrijeme bio moj muž. Na njemu sam svjesno ili nesvjesno pokusirala, ako se to tako može nazvati.
Kad smo se upoznali bio je jako duhovit što me oduvijek obaralo s nogu i bio je to glavni preduvjet za nešto više od pukog poznanstva. svaki novi dan s njime je otkrivao neko novo njegovo svojstvo koje mi je pasalo. Bio je pošten, otvoren, brižan (što nje imalo granicu) i svakako je bio vrijedan, što je izgleda dosta ključno, jer nikad nisam podnosila ljude koji se klatare i potežu od nemila do nedraga bez cilja.
Preko nekih stvari sam morala preći, jer nije bio mister savršeni, nego tek osoba koju sam volila i volim. Ovih godina sam ga uspjela u nekim stvarima i preodgojiti.
Moram priznati da sam osoba koja od muškarca zahtjeva male sitne geste koje su nekad bile normalne, ali su se mahom gubile kako su emancipirane feministice bile sve grlatije. Neke stvari kao otvaranje vrata, pridržavanje kaputa i tome slično su se nezamjetno, ali sigurno uvlačile u njegov život, tako da je htio ili nehtio postao bogatiji za kavalirstvo koje večini muškaraca današnjice fali.
da ne bi bilo zabune taj moj sirovi, lini dalmatinac kad smo u poznatom društvu daje si oduška pa se ponaša kao i doma, ali uglavnom kroz sve se provlači taj njegov humoristični ton i malo ga ljudi doživljava kao ozbiljnog.
Još uvijek postoje muškarci na koje bih mogla obratiti pozornost, a njihovo ponašanje bi moralo biti krajnje dosljedno mojoj listi traženih karakteristika tako da čisto sumnjam da bi ijedan bio blizu mojeg mistera savršenog. Priznajem da padam na sitnice kao što je: cvijetak na sudaru, pridržavanje vrata, paljenje cigarete, plačanje pića, ne upadanja u riječ, finoća u govoru, razovor koji se ne temelji na seksualnim aluzijama, praćenje do vrata i tako još svašta. Znam da je tako danas rijetko upoznati čovjeka koji ima tek pola od ovih manira, a kamoli onih koje još nisam napisala.
S druge strane, kad je već dvoje u vezi, očekujem potpunu otvorenost i predanost. Sviđa mi se da osoba može bez ustučavanja reći što želi, ovo se osnosi isključivo na seks. Brakovi i veze se mahom raspadaju, jer on nju doživljava kao ženu koju ne može tražiti, primjerice, oralni seks, jer ona ipak fina i pristojna žena. Da, nikako vas pristojna žena ne može oralno zadovoljiti, yeah, right.
I tako sam došla do dijela kad muškarac može biti po mom mišljenju prešlapav, što znaći da se opusti do te mjere da kaže ženi “daj pi…”, ne mogu ja to ni napisat, hihihi. Tako se nekad i moj Kokolo opusti, a ja dobijem slomić, jer umjesto da mi se “digne” što drugo, kako on misli, meni se digne tlak.Onda se ja kao i obično zgražam i dajem mu na znanje da postiže suprotan efekt, ali nikako da to usvoji. Barem sad nije potrebno da mi pridržava stolicu ili kaput, ali bar može to odigrati na nekako suptilniji način, ne treba me cijelo večer obrađivati i na kraju se zna ishod, ali ipak … Ja volim te male igrice, čak uživam u tome. Toliko sam tašta, kao i sve žene i volim pažnju i volim osjetiti da sam željena, iako znam da sam željena i kad kaže “ajmo se j….”. Bez obzira, sad i do kraja života zahtjevam uvod. On ne mora biti promišljen svaki put, jer bi se tu izgubila ona spontanost koja je nakad bolja od bilo čega, ali i iza te spontanosti, odnosno prije spontanost se mora dogoditi neki klik koji je uključio nagon, zar ne?
Nekim ženama je potrebno puno, ali meni je i jedana dodir nekad dovoljan, nekad prava riječ, a ta riječ sigurno nije “p….”.
Sve smo različite, a ipak smatram da nema ni jedna od vas kojoj bi muškarac mogao prići s leđa i dok ona kupi nešto što joj je palo s poda i zabije se u nju i da će ta bit sretna ko neznam što, ma zapravo nije to tako ni loše, hihihi,i ovo bi mogao biti dobar uvod, samo da se ne radi o nekim suvišnim riječima…..
Što vas izbacuje iz takta, što vam je suvišno, a što nužno?