ovo jednostavno moram napisati.
Baš me živo interesira da li su sve žene sklone predrasudama. Onih nekoliko koje sam danas srela i na neki način upoznala jesu i to 100 % njih.
Moj posao je takav da upoznajem ljude (skoro svaki dan hrpa novih), prezetiram im ono što radim, nakon čega se posao zaključuje ili ne. Ono što me danas od srca nasmijalo su poražavajući statistički podaci: Još nikad nisam sklopila posao sa ženom (bar ne ove vrste). Jednostavno ne mogu vjerovati. Pošto moja majka radi samnom, u pauzi između potencijalnih klijenata, nas dvije smo danas razglabale o tome i odlučile napraviti pokus. u razgovoru sa sljedećom ženskom osobom bile smo jako ljubazne i smješkale se dodvoravajući se. Žena je bez imalo razmišljanja nas, kako bi se to ovdje reklo, glat otfikarila. Idućoj smo pristupile obrnutom metodom, hladno, ali pristojno, opet – štanga.
Pa smo na kraju zaključile: Ljubomorne su garant! Nas dvije ovako zgodne ženske smo samo konkurencija (tako to POSLOVNE žene rezoniraju).
Zapravo, smatram da je to ona osobina koja kod muškaraca ne postoji i zato su, uglavnom, uspješni biznismeni. Žene posluju sa srcem, a ne glavom, što je naravno pogubno po njihov posao, ako iza sebe nemaju jedno čelično srce i mozak kao glavno računalo. U poslu su žene još i uglavnom bičulje, ne samo da bi te odbile, nego bi te još i izogovarale, smjestile zamke i još svašta ponešto, a sve to sa krinkom anđela. Ne mislim ovdje na 100 % poslovnih žena, ali barem 90-tak % je takvih. E, sad se ja pitam: zašto? Zašto žena smatra da je potrebno da bude aždaja da bi uspjela? Ali opet ne aždaja prema svima nego isključivo prema drugim ženama, dok muškarcima trepkaju sa očicama. Muškarci se drže zajedno, a žene se međusobno ne trpe. Žalosno je to. Makar je meni sada to smiješno, jer sam se mogla izdići iznad toga, ali da sam u samostalni posao krenula prije par godina i da sam naletila na ove silne aždaje, to bi mi bilo poražavajuće, možda bi me toliko dotukle da bi i odustala, tko zna. Hvala Bogu sad sam iznad toga pa se mogu i sprdati na njihov račun. Prekrasno je kad se ispred nas nađe žena, a mama moja i ja bacimo pogled jedna drugoj i sve nam je jasno, žena odlazi, a nas dvije se bacamo u grohotan smijeh. 100 % učinka. Još nijednom nismo podbacile, ali tko zna ŠTO DONOSI SUTRA.
Sa muškarcima je tako lako raditi. Uglavnom znaju što hoće i lako se s njima sporazumjeti. Čak i ako pričaju zagorski. Ulavnom hvatamo svaku drugu između svih onih E i nema frke. Brzo i lako, poslovi se nižu. Iako i u toj priči nije sve tek tako. Tu se zna dogoditi suprotno od onoga sa ženama. Prevelika potreba za još i još informacija samo da bi razgovor trajao što duže. Tlačenje do OSTALI STE BEZ DAHA, a onda na kraju ništa.
Usvakom slučaju, statistički gledano: 80% učinka kod muškaraca i 0% kod žena.
Dakle, imam samo tu jednu teoriju zašto je to tako, ali možda i griješim u pristupu. Pretpostavljam da bi pristup prema oba spola trebao biti isti, jer ja volim da se tako ljudi obraćaju meni, ali očito nije. Ako netko zna kako se treba obračati ženi sa poslovnom ponudom NEKA KAŽE SADA ILI ZAUVIJEK ŠUTI. Kak’ bi rekli tu, fakat me zanima.
Pročitala sam još jednom ovo što sam napisala i zazvučalo mi je kontradiktorno ovo o ženama: bičulja sa srcem, ali tako i je. Posao bi trebao biti samo posao, ništa osobno. Nema tu osvete ili “neću poslovati s tobom jer si ljepša”. Zaboli me koja je deblja ili tanja, viša ili niža, nemam ništa s njima i ne želim imati pa čemu onda odbijanje po defaultu. Jedino što mogu zaključiti da su nas odbile zbog izgleda. Presudile su nam čim su nas vidjele.
Eto, ajme šta sam sve udrobila.