Profil blogerice
Kad sam sjela i prvi put pročitala blog, moram priznati, jako me taknulo, jer sam osjetila potrebu i ja nešto reći. Zapravo sam sigurna da ste i vi osjetili istu želju. Pronašla sam mjesto na kojem će mi biti lakše, na kojem bez dodatnih objašnjenja mogu otvoriti dušu, reći što me muči, bez potrebe da budem shvaćena. Pisala sam, vođena mojim raspoloženjem, bez uvijanja.Bilo je onih koji su komentirali, uglavnom su to bili komentari ljudi koji su pronašli u tekstu neku srodnost sa vlastitim mislima. Rijetko kad se dešavalo da bi netko rekao nešto loše. Tu bih se na časak zaustavila, jer postoji nešto što si ne mogu objasniti. Otvorila sam i pročitala dosta različitih blogova, kad bih vidjela da mi način pisanja ili općeniti način razmišljanja osobe ne odgovara, jednostavno bih ugasila taj blog i više se ne bi vratila. Nisam nikad osjetila potrebu nekoga kritizirati, jer sam i inaće vrlo tolerantna osoba i nemam potrebe ljudima nametati svoje stavove. Svatko ima pravo na svoj vlastiti odabir tema, misli želja, nastojanja i sve tako redom. Potreba da netko dođena bilo čiju stranicu i udari po kontri mi je nejasna, ali mi je jasno da postoje takvi ljudi, jer nas toliko na svijetu ima da bi bilo čudno da smo svi isti, tolerantni.
Pronašla sam tu dosta ljudi zbog kojih sam dobila potrebu ih upoznati, licem u lice. Nuisam bila sigurna da li će moja želja, izrazim li je biti prenapadna, suvišna ili možda krivo protumačena. Neko vrijeme sam se nečkala, a onda je to nekako došlo samo po sebi. Malo po mal, upoznala sam dosta blogerica i ostala zatečena.
Kao prvo moram razjasniti kako vama tako i sebi neke predodžbe iz moje glave. Nevjerovatno je kako je čovjek pun predrasuda. Gledajući cjelokupni izgled bloga i tekst, čovjek dobije nekakvu predodžbu u glavi,a nevjerovatno je i to da može proicirati i sliku određene osobe. Moram se odmah ispričati svim blogericama, ali sam imala suludi zaključak u glavi: da su ljudi koji vječito sjede ispred kompjutera sigurno ružni, jer se skrivaju iza svojih monitora, ne izlaze van, a tu zapravo traže svoju utjehu i pitaj Boga što mi sve nijepadalo na pamet. s obzirom na tekstove nisam baš dobivala osjećaj da su previše tužni pa pobogu, nisam ni ja bila tužna, a sjedim tu satima i tipkam, čitam, smijem se. Dakle, morala sam si nekako pomoći razbiti te slike ružnih ljudi, a to sam mogla jedino tako da ih uživo vidim. Sad, kad bi one bile i predivne, još jedna stvar bi mi nedostajala da riješim svoju vlastitu zagonetku, a ta je motiv sjedenja satima pred ekranom.
One koje sam izabrala su načinom pisanja i razmišljanja bile približno slične meni, dakle, usmena komunikacija s njima bi bila zagarantirana.
Došao je i taj dan u kojem sam upoznala, ni više ni manje nego tri predivne žene. Tekst, osobnost i sve ono što sam pročitala je bilo upravo njihovo pravo lice,a što se tiče moje predodžbe o ružnim ljudima, rasplinula se u jednoj sekundi. Nakon tog susreta uslijedilo je još par njih. Redom kako sam ih upoznala su:
Big Mamma – ona je stavljala svoje sličice na blog tako da me njena pojava nije previše iznenadila, a oduševilo me to što je ista tekstom, što na umu to na drumu, plave oči, uvjek sume znale osvojiti, bile muške ili ženske
Beštijica – toliko veselja i nespuranosti u jednoj osobi, ne može se riječima opisati, ni približno izgledom kako sam je ja zamislila, ali tako lijepa, nemam riječi, osmijeh oko glave koji iz pete izlazi, zelene oči koje se smiju, ma što da vam kažem…..
Lill Fish – i tu sam se prevarila, visoka, markantna ženska, izgledom konkurira svojim tekstom, ali divna, duša od žene, i s njom se čovjek do suza može nasmijati…
Princeza – jako sam je kratko vidjela, ali dovoljno da je na mene ostavia dojam čvrste ženske, strašno draga i posebna žena, s njom bih voljela malo više popričati, zaboravih dodati da je to upadljiva plavuša…
Greyp – od takve majke kao što je princeza ne može biti niša loše, nego baš suprotno, zgodna i pametna plavuša, mlada, a tako smiona, jer ja sa svojih 17 sigurno ne bi imala hrabrosti se naći sa hrpom babetina kao što smo Beštijica i ja, hihi……..
Lagana – tiha i plahažena, baš kao i na svom blogu i nju sam jako kratko vidjela tako da veći sud o njoj ne mogu iznijeti kao ni o
Sunfower – onoliko koliko sam je uspjela vidjeti mi se upravo onakvom učinola kako i piše, s ti da su obe puno ljepše negosam ih zamišljala…….
Šatrocosmo – totalno iznenađenje, totalna suprotnost svome tekstu, ali toliko lijepa da čovjek ne može vjerovati da toliko čvrstine u stavovima može imati jedna krhka plavuša…….
Poliglotna – opet totalno iznenađenje, zamišljala sam je kao profesoricu, ali to nema veze sa njenim izgledom, žena je visoka, zgodna, sriktana, ma nemam riječi……..
Otkrila sam na kraju što nam je svima zajedničko, odnosno motiv bloganja. Sve smo jezičave do bola, barem one s kojima sam se upustila u rasprave, uvijek imamo što za reći, prave babe, nepresušni izvor riječi i zato, zato ljudi moji pišemo blog, jer uvijek imamo što za reći!!!
A ovo je bila i idealna prilika da nas što više ljudi čuje. :))))