Život na recept
Sve je u redu kad uđete u dućan i tražite kruh ili pak u mesnicu po meso, u knjižnicu ili knjižaru po knjigu. Kad radite kolač uglavnom imate recept. Sve fino piše; toliko brašna, šečera, jaja…, sve zajedno pečete……..stupnjeva toliko, vremena toliko.
Što je sa životom? Na kojoj temperaturi se peče život? Jeste li pronašli trgovinu u kojoj se prodaju životni sastojci? Ako kojim slučajem i jeste; koje ste izabrali da bi dobili fini prhki život?
Ja još nisam pronašla ni trgovinu ni recept, ali sam spremna pročitati i proučiti sve što bi mi pomoglo da do toga dođem.
Nitko se sa znanjem nije rodio pa prema tome – ja učim, slušam savjete drugih i prihvaćam ih, samo ako mi pašu (nismo li svi takvi). Knjige koje čitam ne garantiraju mi sretan život, ali što garantira djeci učenje povijesti? Ja bih rekla: opću kulturu koja može i ne mora nešto značiti u životu pojedinca.
Biti roditelj je teško i još nitko nije napisao knjigu po kojoj bi se uspješno odgajala djeca. S druge stane, knjižica koju danas dobije svaka rodilja u rodilištu je prvo pomoćno sredstvo i odgovori na bezbroj pitanja koje majke postavljaju o svojoj djeci. Gdje bismo stigli kad bismo za svako naše pitanje o djetetu pokušali pronaći osobu koja je imala takva iskustva, a opet kako smo mi individualci, pitanje je da li bi smo se zaista mogli usporediti s neki drugim. Kada bi mi netko rekao da skočim sa zgrade, jer će mi prestati prehlada, jasno je da to ne bi napravila, a kad bi mi rekao da ne držim ruku iznad vatre, jer ću se opeći, poslušala bih ga. Knjige, ljudi i pojave mogu mi ukazivati na nešto, mogu biti svijesna istih, ali odlučiti ću JA.
Život na recept ne postoji, ali postoje neki sastojci koji su već provjereni, prema tome, vodeći računa o njima, nadam se da ću jednog dana moći se osvrnuti iza sebe i sa ponosom reći da sam ispekla jako ukusan život!