Nešto je krenulo po zlu
Koliko god puta znam reci da sam šokirana ,zapravo u vecini slucajeva je u pitanju moja skonost preuvelicavanju, ali kad ostanem bez teksta sa rastvorenom ladicom, kao danas, zasigurno mogu reci da sam se našla u blagom stanju šoka.
Naime, bila sam danas sa svojom mamom sestri na informacijama. Sestra mi ide u osmi razred i koliko god sam ja bila neproblematicna u školi toliko je ona problematicna. Ne desi se mjesec dana da moja mama ne treba ici u školu zbog nje. Situacije u kojima se ona nade su izvan svake pameti, pogotovo gledajuci to iz perspektive sebe, koliko me sjecanje služi o vlastitom ponašanju tijekom osmogodišnjeg školovanja.
Samo jedna od situacija u kojima se našla je zaista da se covjek zapita. Jedan dan je moju mamu nazvala pedagogica da smjesta dode u školu. Cim je došla dobila je friško serviranu porciju jezikove juhe od cega je, s obzirom da je srcani bolesnik, skoro umrla od neugode i užasa. Ni meni se osobno nikako nije svidjelo to što joj je receno, ali kasnije se ustanovilo, suocavanjem moje sestre sa doticnom tužiteljicom da su to sve bile klevete, medutim, kleveta na klevetu, moja sestra je dobila naslov glavne i odgovorne za svaku glupost koja se desi. Ne kažem da je ona nevinašce, to nikako, jer ta ima jezicinu da bi joj se mogla zavezati tri cvora i nikad, ama baš nikad ne zna stati kad bi trebala, nego je uvijek korak dalje ili bolje receno dublje.