Navodno dobroćudna bradavica
Jednog dana, nepozvana se našla bradavica na leđima. Nije smetala, kao prvo jer je bila mala, tek malo tamnija nego je bila koža, a kao drugo, bila je na leđima, a nije baš da se vlasnik svaki dan gledao odostraga. Zaboravio vlasnik bradavicu na neko vrijeme opterećen svakodnevnim brigama; kako položiti ispit, kako zaraditi novce, kako se svidjeti drugome, kako biti dobar drug, kako poštovati starije. Uglavnom, brinuo on svoju brigu, a bradavica skužila da je put slobodan i rasla. Širila se ona na sve strane i na kraju kad je uvidjela da vlasnik uopće ne razmišlja o njoj, totalno pomahnitala i počela puštati korjenje, a i bahato stršati. Nije baš da vlasniku nakon nekog vremena nije smetala, ali to je bilo samo u onim rijetkim trenucima kad bi oblačio ili svlačio kakvu majicu. Kad je ona već toliko narasla da se već dobrano isticala pod majicom, vlasnik poprimi odlučno držanje i odluči je ukloniti. Najbolji bi bio čisti kiruški rez, ali se vlasnik odlučio na smokvino mlijeko, a kad uvidje da to ne pomaže onda je uze sa dva prsta i iščupa je.
Nije normalan, mogao je dobiti rak, mislila sam se ja (tako mi je baka rekla). Fala Bogu nije. A ja vam pričam ovu priču samo zato jer vlasnik poslije nije žalio. Kao prvo: nije ga više smetala kad bi oblačio majicu ili pak kad bi je svlačio. Kao drugo, vlasnikova partnerica je bila presretna jer više ni slučajno nije mogla dotaknuti nešto tako gnjusno. Treće, on sada može bez kompleksa prošetati plažom. On je drugi čovjek, vjerujte mi. Opet se smije i radosno trči sa svojom partnericom pješčanom plažom ususret zalazećem suncu.
E i da, za one koji ne znaju čitati između redova, a zna se koji su to, poruka glasi: bolje je bez bradavice. Mislim, može se čekati i da otpadne, ali bolje je se riješiti što prije.
Za one koji zaista ne znaju čitati između redova (a takvih površnih ima) molim da doooobro razmisle.