Od kud da počnem?
Ima dana kad bude ono kako se kaže da “ima Boga”. Tako mi je krasno vidjeti kako se doduše, mic po mic, ali sigurno krećem u smjeru kojim želim. Obavila sam danas ono što sam željela, bilo je upravo kako sam i očekivala, a sada mirne duše i neopterećene savjesti idem dalje. Ne mogu reći, niti sa sigurnosti tvrditi da je moj crni kamen imao udjela u tome, ali je bilo upravo tako kako bi rekli, da je bolje ne bi valjalo.
Ljudi svi, kakvi jesmo, različiti da različitiji ne možemo biti, imamo različite poglede na život, neki ambiciozni, neki ne, neki se prepuštaju stihiji, neki se bore pa posustanu. Svakome od nas je cilj, ako ga upće svi imaju, različit. Neki bi kao recimo Beštijica, žele biti anonimno bogati, a znam još jednu blogericu koja se o istom tako izjasnila. Neki žele pod mus biti samo slavni, neki su boemi, neki laktaši, a neki žele sve. E, ja sam ta koja želim sve. Ne zamjerite mi ako se prije nisam strogo izjašnjavala o toj temi, ali ja sam ta koja želi biti bogata i slavna. Želim moć iznad svega.
Sad rez.
Promotrimo to iz drugoga kuta.
Gledam one anonimne i siromašne. Oni se lako utapaju u jednom New Orleansu. To sigurno ne želim biti. Tko će znati da je ikada postojao tamo jedan crnac koji je plutao prevrnut na trbuh nakon nekog uragana. A ne, ne.
Boemi, to su čak i u redu ljudi, ali ako imaju svoju djecu. Jer ako su za života nešto stvorili, a jesu, jer takvih priča ima na tone, onda su tek nakon što su umrli postali slavni. Uglavnom su cijeli život bili neshvaćeni i gladni, tek njihova djeca, ako su ih imali, imaju nešto od svega toga, ako ništa drugo onda imaju što jesti.
Ne želim biti gladna, ma koliko genijalna ja bila, želim i uživati u plodovima svog rada.
Anonimno bogati ljudi uvijek ispred sebe imaju nekoga koji brani ulaz u njihov svijet, jer tko god da je bogat za njega se zna, dakle, netko mora biti paravan da bi zaštitio tog anonimca, a živjeti u sjeni drugoga, ja ne mogu i ne želim.
Laktaši su doduše izvan ovakve konkurencije, ali da ih nekako ipak uvrstim, jer neki uspiju, neki ne, ali spominjanje takvih je uglavnom u negativnoj konotaciji. K njima također mogu dodati i priležnike svih tipova koji do cilja dolaze isključivo preko kreveta.
I na kraju: bogati i slavni, da, to želim ja biti.
Svojim radom se dovesti do planetarne slave, uživati u radu ruku svojih, ostaviti trag u povijesti budučnosti.
To je moj cilj, a vaš????
A zašto to želim, ne znam, netko bi mogao reći da je to zbog klime, vode koju pijem, zbog planetarnog utjecaja, zbog globalno zatopljenja, zbog vlastite nesigurnost, vlastite genijalnosti, raznoraznim sindromima, traumama iz djetinjstva, kompleksa niže vrijednosti, zadovoljstva, pohlepe, impulzovno opsesivnog nagona, tko bi znao. To sam oduvijek željela.
Biti zvijezda.
Hm…..