Rituali
Sad vi meni recite da li je to dobro ili zlo, ali ovisna sam o nekim stvarima i nema sile (khm) koja bi me natjerala da se odereknem recimo duuuugog tuširanja.
Uđem u kadu, namjestim tuš i udri, pola sata do sat je moj. Imam osjećaj da sva prljavština tog dana se spere s mene. Sloj po sloj dok ne ostanem potpuno čista, spremna za krevet. Dakle, primjetili ste, to radim navečer, a znam da ima dosta ljudi koji to rade ujutro.
Ima dana kad sam toliko izvan sebe da samo blebnem u krevet neotuširana, ali takvi su zaista rijetki, jer ne podnosim onaj sloj dana koji me obavija i kao da se ne mogu odmoriti ako je na meni. Da, znam da je to stvar u glavi, kao što je i moć navike.
Samo tuširanje ne bi moglo biti tek puko tuširanje jer se unutar samog procesa ponavlja uvijek isti ritam. Šampon, šampon, regenerator, pjena za brijanje, britvica, šampon za tijelo i (Sunflower) perem zube dok se tuširam. Zapravo uživam prati zube dok se tuširam.
Pokreti kod tuširanja su uvijek isti, od glave prema dolje. Zapravo mi često padne na pamet da kad bih napravila snimku svojih uzastopnih tuširanja da bi bila identična, preklopljenih slika i pokreta.
Kad završim sa svim onda se još zauljim pa opet isperem i onda pokreti ručnikom: lice, kosa, leđa, lijeva ruka desna ruka i tako dalje. Uvijek isto, nevjerovatno. Godinama isti pokreti svaki dan i još uvijek uživam u njima.
Navukla sam se na vlastiti ritual. Kad bih samo jedan put krenula obratnim putem svemir bi se zatresao (hm, da).
No nije to jedini moj ritual, ima ih podosta, a što sam starija nekako me strah priznati kako sam sve više navukla takvih radnji.
Znate one kraševe napolitanke, e, njih jedem tako da zubima uhvatim najgornji list vafla i onda ga nastojim odlijepiti u cijelosti od sloja na kojem se nalazi čokoladni namaz. To se najbolje može napraviti kad je napolitanka friška, u protivnom, zna se desiti da se odlomi više slojeva i to neravno, tako da mi digne živce i više nemam volje jesti keks, što je zapravo i dobro, ali mi pokvari gušt.
Bananu sam znala jesti satima, dok mi jedan muški (naravno) stvor nije, nakon što me pola sata gledao, upoznao sa činjenicom da moje grickanje iste – fascinantno i tako mi pokvario gušt i od tad više nikad nisam tako jela bananu. Baš mi je žao, jer tad sam bila premlada da bi tako nešto povezala sa jel’te, onim stvarima s kojima je to on povezao, jer je bio nekoliko godina stariji od mene.
Pranje suđa – ritual.
Peglanje – ritual.
Stavljanje veša iliti robe sušiti – ritual.
Cijeli moj život jedna nevjerovatan ritual.
Ja bih rado prekinula niz nekim ritualima, malo mi je sve to postalo kao ustajala voda, a usporedim li to sa tuširanjem onda možete dobit jasnu sliku što želim reći.
Još par dana i onda prekidam niz odlaskom na more. Idem se vratiti oformljenim ritualima koji su isključivo vezani na onaj način života koji je potpuno drugačiji od ovog, tako da se mogu punih baterija vratiti provođenju opet istih – ovih ovdje.